95 GODINA OD OSNUTKA USTANOVE: BEN HUR

Ben-Hur: A Tale of the Christ, 1925.

Ben-Hur: A Tale of the Christ, 1925. Fred Niblo, Charles Brabin, Christy Cabanne, J.J. Cohn, Rex Ingram, 143 min. US
Uloge:
Ramon Novarro, May McAvoy, Betty Bronson, Francis X. Bushman, Carmel Myers
   „Ben-Hur: Priča o Kristu“ je američki nijemi spektakl iz 1925., snimljen prema romanu „Ben-Hur: Priča o Kristu“ iz 1880. generala Lewa Wallacea. Prva je to dugometražna adaptacija popularnog romana. Prva, kraća, 15-minutna verzija snimljena je 1907. (r. Sidney Olcott, Frank Oakes Rose).
   Američka kongresna knjižnica je 1997. godine „Ben-Hura“ odabrala za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Država kao "kulturno, povijesno ili estetski značajno djelo".
   * U kina je krenuo sa sloganom: "Film koji bi svaki kršÄ‡anin trebao vidjeti!"
   * Nitko, bez obzira na njegovu dob ili religiju, ne bi ga smio propustiti. I povesti djecu... (magazin Photoplay)
   * Osim samih glavnih uloga, film je kao niti jedan do tada imao dodatnu glumačku podršku brojnih kolega i kolegica (mnogi od njih ostali su kasnije velike zvijezde), koje su uživo htjele gledati snimanje, ali i sudjelovati kao publika tijekom glasovite utrke četveroprega: John Barrymore, Lionel Barrymore, Joan Crawford, Gary Cooper, Marion Davies, Myrna Loy, John Gilbert, Douglas Fairbanks, Clark Gable, Harold Lloyd, Carole Lombard, Janet Gaynor, Fay Wray, Mary Pickford, Colleen Moore, Lillian Gish, Dorothy Gish, Samuel Goldwyn, Rupert Julian... Ukupno je na snimanju filma sudjelovalo preko 125.000 ljudi, što filmske ekipe i glumaca/ica, što statista.
   * Problematični talijanski set na kraju je srušen i izgraÄ‘en je novi u Culver Cityju u Kaliforniji. Poznatu utrku kočija snimana je s 42 kamere. Pomoćni redatelj B. Reeves Eason ponudio je bonus pobjedniku u utrci. Kaskaderi za scenu trke nisu bili ozbiljno ozlijeÄ‘eni, ali nekoliko je konja stradalo tijekom snimanja. B. Reeves Eason je i režirao glasovitu trku, a pri tome je imao 62 pomoćnika!?
   * Sa budžetom od 3,9 milijuna dolara, ovo je najskuplji nijemi film u povijesti. Premda je od prvog prikazivanja utržio 9 milijuna dolara, tek je nakon ponovnog prikazivanja u kinima 1931. bio isplativ producentima. Tjedna plaća Ramona Novarra bila je 10.000 USD - 80 puta veća od one koju je zaradio za vrijeme snimanja filma "Prisoner of Zenda" (1922.) - 125 dolara tjedno - prije samo tri godine.
   * Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, filmski set za scenu trke najveći je izgraÄ‘eni u povijesti filma.
   * Premda u filmu ima golotinje u odreÄ‘enim scenama, Cenzura je odobrila film zbog prikaza početaka kršÄ‡anstva.
   * Zbog probijanja budžeta film je sa talijanskih lokacija prebačen u Ameriku: jedan od redatelja koji je pritekao u pomoć je i William Wyler koji je 1959. snimio najpopularniju i najnagraÄ‘ivaniju verziju.
   * Film je postao ozloglašen nakon objave podataka o zlostavljanju životinje tijekom snimanja. Stotinjak konja stradalo je tijekom glavne utrke kola. Zagovornici životinja posebno su kritizirali uporabu "running W" na setu, žičanog ureÄ‘aja koji bi konja u galop. Prošlo su desetljeća prije nego što su takvi ureÄ‘aji zabranjeni u Hollywoodu.
   * u Londonskoj dvorani Tivoli prikazivan je 49 tjedana uzastopce.
https://www.imdb.com/title/tt0016641/?ref_=fn_tt_tt_3

RAMON NOVARRO
   RoÄ‘en je 1899. kao José Ramón Gil Samaniegos, američki glumac, redatelj i pjevač meksičkog podrijetla. Od 1917. filmski statist u Hollywoodu; prvu veću ulogu ima kao goli plesač u komediji „Idol malog grada“ (1921) E. C. Kentona. Uspjeh postiže kao negativac u pustolovnoj melodrami „Zatočenik Zende“ (1922) R. Ingrama, u čijim daljim filmovima „Scaramouche“ (1922), „Na ivici pločnika“ (1923) i „Arapin“ (1924), te u „Kadetu Mornaričke akademije“ (1925) C. Cabannea, postaje novi hollywoodski romantični idol, kojeg popularnošÄ‡u nadvisuju jedino Rudolph Valentino i John Gilbert.
   Vrlo naočit, solidna glumačka raspona, Novarro nastoji izbjeći tipizaciji latinskog ljubavnika, a najveći uspjeh postiže interpretacijom naslovnog lika u MGM-ovom spektaklu „Ben-Hur „(F. Niblo, 1926), zamijenivši Georgea Walsha, u kojem su ponajbolje iskorištene njegove sposobnosti objedinjavanja romantičnoga i pustolovnoga. Uz izuzetak melodrame „Princ student“ (1927.) E. Lubitscha, Novarro ipak nije uspijevao češÄ‡e dobivati intrigantnije projekte, pa je — unatoč tome što je dolaskom zvuka njegova popularnost ostala neokrnjena — od sredine 30-ih godina sve rjeÄ‘e radio u Hollywoodu, snimajući u Evropi i Meksiku, nastupajući u kazalištu i dajući koncerte.
   Nastupio je u oko 60 filmova. Stradao je kao žrtva grabežnog umorstva u vlastitoj kući. (filmska enciklopedija)

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA