KALENDAR DOGAĐANJA 2019. godina

Izložbe - 22.01.

PREMIJERE 69

19:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 23.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 24.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 25.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 28.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 29.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 30.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 31.01.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 01.02.

PREMIJERE 69

8:00 sati


Premijere – Irene Reichart – Petra Radošević

The interconnectedness of people and nature is what this exhibition is to remind us of. In creating this exhibition, Irene Reichart has decided to show just how much in common nature has with what we experience in our lives. Starting with seven poems, we are cast into an emotional vortex of the artist. They unravel an intimate path woven with emotions of disbelief and fear, patience, and finally finding strength. The video we reach next visualises this movement. It shows how our emotions can be correlated with natural processes. These processes show us how dissolution can be constructive, and that even a void can be a creation. Similarly, for us to grow we first have to crumble to pieces and let go of what we thought was truth and the striking woollen installation represents threads of processes composing and decomposing us as individuals.

Ova izložba ukazuje na međusobnu povezanost ljudi i prirode. U stvaranju ove izložbe, Irene Reichart odlučila nam je pokazati koliko sličnosti ima priroda s onim što mi proživljavamo. Počevši sa sedam pjesama, bačeni smo u emocionalni vrtlog umjetnice. One raspliću intimni put isprepleten osjećajima nevjerice i straha, strepljenja i konačnog pronalaska snage. Video do kojeg tada dolazimo oslikava ovaj put. Pokazuje kako naši osjećaji mogu biti povezani s prirodnim procesima. Ovi procesi pokazuju da raspadanje može biti konstruktivno te da rupa može biti kreacija. Slično tome i mi da bismo rasli trebamo se raspasti i ispustiti ono što smo mislili da je istina, a upečatljiva vunena instalacija predstavlja niti procesa koji nas kao individualce pletu i raspliću.

Izložbe - 07.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

19:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 08.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 09.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

17:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 11.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 12.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 13.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 14.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 15.03.

IZLOŽBA AKVARELA "GODDESSA"

9:00 sati


Slikarsa grupa "Iz bića boja"

Izložbe - 19.03.

PREMIJERE 70

19:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 20.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 21.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 22.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 23.03.

PREMIJERE 70

16:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 25.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 26.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 27.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 28.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 29.03.

PREMIJERE 70

9:00 sati


Dajana Džafo rođena je 1988. godine u Splitu. Na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisuje smjer Likovne kulture i likovne umjetnosti gdje 2016. završava preddiplomski studij u klasu profesora Slobodana Tomića sa završnim radom iz grafike. Trenutno je apsolventica diplomskog studija sa specijalizacijom iz grafike u klasi profesora Edvina Dragičevića. Voditeljica je nekoliko grafičkih projekata, te je sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi. Od 2019. članice je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. 

Izložbe - 21.05.

PREMIJERE 71

19:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 22.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 23.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 24.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 25.05.

PREMIJERE 71

16:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 27.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 28.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 29.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 30.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 31.05.

PREMIJERE 71

8:00 sati


Serija slika naslovljena „Dopusti da pretpostavljam - Ključna riječ promjena“ nastala je postupkom prijenosa fotografija pomoću indiga na slikarsko platno, a tvore ju prikazi prostora koje umjetnica doživljava kao privatna mjesta ženskog identiteta. Autorica zadire u intimne dijelove osobnog prostora i fotografijom bilježi isječke, zamrzavajući tako sjećanje u vremenu u kojem je tanka granica između prošlosti i sadašnjosti, zbilje i imaginacije. Naizgled nespojive domene vremena i prostora stapaju se u zabilježenom trenutku, a medij fotografije djeluje kao most koji ih povezuje. No, ti su prikazi sve osim mimetički − oni su iskaz kontemplacije o materijalnom i duhovnom koji čine ideju doma. Potaknuta iskustvom, umjetnica propituje vezanost identiteta uz prostor i faktore koji ga čine domom, njegovu prolaznost, krhkost i uvjetovanost kontekstom. Što i tko ga čini našim utočištem? Ovisi li identitet o prostoru, ili pak obrnuto?

U seriji radova „Tijelo“, koju čine fotografije otisnute na prozirnoj grafofoliji, umjetnica se u drugačijem kontekstu dotiče prirode čovjeka i njegovih odnosa prikazima fragmenata ljudskog tijela popraćenim stihovima ruske spisateljice Anastasie Tsvetayeve. Krhkost stakla koje štiti fotografije simbolički je iskaz nestabilnosti identiteta, a fragmentacija tijela jednaka je fragmentaciji duše. Koliko je toga previše, a koliko premalo? Dajemo li sebe dovoljno, a koliko pak zauzvrat primamo? Poput doma, identitet ne pripada nama − to je odraz drugih u nama i skup stalno promjenjivih odnosa. Umjetnica, stoga, negira ideju identiteta kao nečeg apsolutnog i prikazuje ga kao dinamičnu pojavu ovisnu o spletu okolnosti u kojima se nalazi, a faktor relativnosti upravo je ono što povezuje ove dvije serije radova.
Lucija EčimSerijom izložbi Premijere početkom 2008. godine započela je suradnja Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Premijerne izložbe umjetničkog stvaralaštva mladih autora splitske Akademije nastavak su tradicije naše Ustanove u kojoj su svoj kreativni rad započeli brojni, danas poznati slikari, pjesnici, književnici, glumci, glazbenici i filmski stvaratelji.. Kroz seriju izložbi izmjenjuju se studenti i eksponati Odjela za slikarstvo, kiparstvo i nove medije UMAS-a. Organizacijom ovih izložbi želja nam je da naša Ustanova postane još jedan razlog za okupljanje mladih Splita, a mladim umjetnicima poticaj za daljnji umjetnički izričaj.

Izložbe - 02.07.

PREMIJERE 72

20:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 03.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 04.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 05.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 06.07.

PREMIJERE 72

19:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 08.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 09.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 10.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 11.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 12.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 24.10.

5. IZLOŽBA PARNAS

18:00 sati


Otvorenje u četvrtak 24.10.2019. u 18.00 sati

JAGLENKA BURIĆ GRANDIS
NADA BUKVIĆ DELIĆ
JASENKA IVANIŠEVIĆ
MERI KATUNARIĆ
VLASTA RONČEVIĆ

gost:
ZAGORKA ŽIVKOVIĆ PERIĆ

Izložbe - 17.12.

PREMIJERE 73 / ANNA PERLAIN

19:00 sati


U utorak, 17. prosinca 2019. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 73 / Anna Perlain.


Kada vidimo fotografiju voljenih, što čujemo? Kada čujemo ispisivanje toplih riječi, što vidimo? Autorica u svome radu vješto isprepliće vizualno i auditivno, propitujući međuodnos dvaju podražaja, te relativnost intenziteta tog odnosa. Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi ona uistinu otvara portal u svoju intimu, s radom vrlo izražene emotivnosti. Dugovječnost predmeta svakodnevne upotrebe i slojevi značenja koji se na njima talože u kontrastu su s našom kratkovječnošću, a svaki segment instalacije odražava upravo taj sentiment. Veze minulog i aktualnog u samoj su srži koncepta: čvrsta glazbena veza u genetskome kodu autorice i njezina djeda, materijalne veze osnovnog oblika – putem radnoga stola koji je nekoć pripadao i služio autoričinom djedu, zatim njenoj majci, i naposljetku njoj samoj. Nasljedstvu pripada i povećalo, s jedne strane trag djedove sakupljačke navike, a s druge odraz čiste redundancije vizualnoga pomagala kada se od nas traži da slušamo. Konačna je veza ona koja savija vrijeme i prostor – imortalizirana u zvučnom efektu pisane riječi.

U poznoj životnoj dobi, potpuno izgubljenog osjeta vida, djed unuci na poleđini vlastite fotografije za dokumente piše Prisloni na uho i čut ćeš sretan ti rođendan. Pritom koristi isključivo mišićnu memoriju, uspijevajući impresivno čitko ispisati cijelu misao sitnim slovima. Umjetnica odlučuje kreirati harmoniju s njegovim zvukom dodajući svoj, nastao ispisivanjem istih riječi, no ovoga puta izrazito uvećanih. Dvije generacije udaljeni, oboje ozvučavaju vizualno, a šum linija nastalih velikim, nesuzdržanim potezima spaja se s onima vidljivima, izloženima na stolu, rubno, vječno.

Lea Tomić



Životopisi:
Anna Perlain rođena je u Mistelbachu 1991. godine. Studentica je treće godine preddiplomskoga studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, kao i srednju Glazbenu školu Josipa Hatzea, točnije solo pjevanje i klavir. Svestrana umjetnica dosad je sudjelovala na nekoliko skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Lea Tomić rođena je u Splitu 1992. godine. Studira povijest umjetnosti i anglistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uz studij bavi se prevođenjem, a stručnu praksu trenutno odrađuje u splitskoj Galeriji umjetnina.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.