KALENDAR DOGAĐANJA 2016. godina

Izložbe - 16.02.

PREMIJERE 48

19:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 17.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 18.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 19.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 20.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 21.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 22.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 23.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 24.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 25.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 26.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Izložbe - 27.02.

PREMIJERE 48

8:55 sati


Izložba Premijere 48, Josipa Šurline u utorak, 16.veljače 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 27. veljače 2016. godine.

" Serija radova Tranzicije je projekt u kojem Josip Šurlin eksperimentira s prostorom i materijalima. Eksplicitno je zadiranje djela u prostor čime se on isprepliće s radovima, odnosno gumenim i aluminijskim tijelima, te s recepcijom koja je u neposrednom odnosu s njima. Ovakav pristup je odraz umjetnikove preokupacije prostorom u procesu umjetničkog stvaranja i pokušaj njegove integracije u umjetničko djelo. Transformacija prostora se događa putem dvaju medija: aluminija koji ga svojom oštrinom precizno odjeljuje te gumom koja svojim organskim preljevima zadire u njega. Riječ je zapravo o fuziji kiparske instalacije i slikarskog djela; o spoju trodimenzionalne, višedjelne skulpture i gumom-oslikanih platna koja su ponegdje uredno postavljena na zid, a na drugim mjestima opušteno vise s njega, ili se razlijevaju po tlu.

Kombinirajući materijale kako bi iznio vlastito viđenje suvremenog čovjeka koji neprestano pokušava držati korak s užurbanim svijetom i time se transformira i nesvjesno troši, raspada, Šurlin podsjeća na druge poznate umjetnike poput Josepha Beuysa i Eve Hesse koji su ,svaki sa svojim materijalima (Beuys s pustom i mašću, a Eva s lateksom, voskom itd.), iznosili vlastite kritičke stavove.
Tretiranje ovih dijametralno suprotnih materijala usklađeno je s njihovim svojstvima i konačnim ciljevima rada. Aluminijske ploče koje tvore jedan aspekt rada rezane su, bušene i spajane vijcima kako bi dobile svojevrsne zglobove. Naspram njih, gumene forme dobivene su lijevanjem tekuće gume na platna i dorađivanjem ploha grebanjem, drippingom i kidanjem. Naborano oblikovanje gumenih ploha asocira na kožu koja s vremenom propada i gubi svoju elastičnost pa se doima obješenom. Guma predstavlja ideju raspadanja pod utjecajem zuba vremena i biva zamrznuta u pojedinim stadijima raspadanja, odnosno tranzicije.
Ova naizgled apstraktna priča može se prenijeti u antropomorfni kontekst u kojemu guma predstavlja ostarjelu ljudsku kožu, a aluminij neraspadljive kosti. Međutim, apstraktni karakter Tranzicije podrazumijeva određenu dozu sugestivnosti koja potiče promatrače na samostalnu analizu izloženih radova, ali i suvremenog svijeta."
Dora Derado

Ostalo - 29.02.

PROMOCIJA KNJIGE

19:30 sati


Promocija knjige Dragana Markovine 'Povijest poraženih', održat će se u Kinoteci 'Zlatna vrata', u ponedjeljak, 29.02. u 19.30. Uz autora, na promociji će govoriti Boris Dežulović, Vladimir Matijanić i Predrag Lucić.
Iako se u društvenom imaginariju već duže vrijeme, kad je riječ o historiografiji, barata tvrdnjom kako povijest pišu pobjednici, na primjeru hrvatskog društva mogli bismo otići i korak dalje. Ovdje, naime, pobjednici znatno više brišu nego što pišu povijest. Čitav koncept nacionalističke mitologije, koja se upražnjava u masovnim medijima i obrazovnom sustavu, kojom se želi opravdati aktualno stanje svijesti, počiva na ideološkim mitovima i poluistinama u kojima nema mjesta za one procese, pojedince i pokrete koji se s njima nisu slagali, aktivno su im se suprotstavili, da bi na kraju bili poraženi.

http://www.diskriminacija.ba/…/dragan-markovina-jedino-%C5%…

Ova je knjiga pokušaj da se navedenim procesima, pojedincima i pokretima ponudi pravo glasa u ovdašnjoj historiografiji i publicistici. I to iz dva razloga. Prvo, bez uvida u motive i djelovanja nekoga tko je stajao s druge strane, pored toga što iznevjeravamo matičnu historiografsku struku, ne možemo razumjeti povijesne procese. Drugo, temeljna je humanistička potreba da se i tim ljudima ponudi pravo glasa i na taj način im se prizna pravo građanstva.

Da nas isključivost nikamo nije dovela, to je valjda posve jasno. Tim više inzistiranje na državotvornoj mitologiji, koja se prema povijesnom nasljeđu i prema činjenicama odnosi s pozicija devetnaestostoljetnog nacionalnog romantizma, pored toga što djeluje potpuno anakrono, ukazuje na kompleks manje vrijednosti koje ovo društvo sustavno uzgaja tijekom proteklih četvrt stoljeća, bez naznaka da bi ga u skorije vrijeme moglo napustiti.

Ostalo - 01.03.

ODRASTANJE NA FILMU - ŠKOLSKE PROJEKCIJE

10:15 sati


KNJIŽEVNOST – ENGLESKI JEZIK – POVIJEST - MATEMATIKA
Tijekom ožujka i travnja u Kinoteci Zlatna vrata organizirane su školske projekcije filmova:
VELIKA OČEKIVANJA 2012. Mike Newell
THERESE RAQUIN 2013. Charlie Stratton
GENIJALNI MLADI UM 2015. Morgan Matthews
TRČI DJEČAČE, TRČI 2013. Pepe Danquart
 

PERIOD PRIKAZIVANJA: od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2016.
TERMINI PROJEKCIJA: od ponedjeljka do petka tijekom dana do 17.30 sati po dogovoru
CIJENA ULAZNICE (ŠKOLSKIH PROJEKCIJA): 10,00 kn
MINIMALAN BROJ DJECE: 30 (ukoliko je grupa manja od 30 bit će ponuđeni termini već zakazanih projekcija)
KONTAKT TELEFON ZA REZERVACIJE: 021 361 524
KONTAKT MAIL ZA REZERVACIJE: info@zlatnavrata.hr

VELIKA OČEKIVANJA

Great Expectations, 2012. Mike Newell, 123 min. UK/USA

SCENARIJ: David Nicholls po romanu Charlesa Dickensa

ULOGE: Helena Bonham Carter, Ralph Fiennes, Holliday Grainger, Jeremy Irvine, Robbie Coltrane, Jason Flemyng, Ewen Bremner, Sally Hawkins

Najnovija, raskošno producirana filmska adaptacija klasika Charlesa Dickensa, klasika viktorijanske književnosti i jednog od najčitanijih i čitateljima najdražih romana Charlesa Dickensa (1812 - 1870),najistaknutijeg engleskog pripovjedačem 19. stoljeća, odnosno epohe realizma. “Velika očekivanja” jedno je od njegovih posljednjih djela. Riječ je o romanu odgoja i odrastanja, tematike bliske mladoj publici. Životna je to priča dječaka Pipa rođenog u provinciji, u skromnim prilikama, koji doživljava uspjeh u velikom gradu, no taj uspjeh donosi i zadovoljstva i razočaranja.

 

THERESE RAQUIN

In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD Nova verzija klasičnog romana Émila Zole.

SCENARIJ: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)

ULOGE: Elizabeth OlsenTom FeltonJessica LangeOscar Isaac

Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu  koja će imati tragične posljedice. „Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Kada je roman prvi put objavljen bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru  objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.

 

GENIJALNI MLADI UM

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK

SCENARIJ: James Graham  / ULOGE: Asa ButterfieldRafe Spall,Sally Hawkins

U svijetu u kojem se teško snaći, školarac Nathan se bori ne bi li se povezao s ljudima oko njega - ponajviše s voljenom majkom. Utjehu nalazi u brojkama i ljubavi prema matematici. Nekonvencionalni profesor, gospodina Humphreys, uviđa njegov talent i pomaže mu da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će doživjeti puno više od putovanja. Spoznat će  iracionalnu prirodu ljubavi.

 Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu. Nagrađen na na mnogim velikim festivalima, i zabilježio je veliku popularnost među mladom publikom u Evropi. (British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor, London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year, Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film, Rome Film Fest 2014. Best Producer, Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film)

 

TRČI DJEČAČE, TRČI 

Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F

SCENARIJ: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”

ULOGE:  Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski

Nevjerojatna priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji 1942, u varšavskom getu, ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći u šumu i preživjeti. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti.

Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.

Film ima preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

O GLAVNOM LIKU: Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.

 „Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt) (German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup) 

Ostalo - 05.03.

ŽENIJALNI VIKEND

17:30 sati


I ove će se godine u nezavisnim kinima diljem Hrvatske održati 'Ženijalni vikend', filmska fešta povodom Međunarodnog dana žena koji se slavi 8. ožujka. Drugi 'Ženijalni vikend' održava se od 5. do 8. ožujka, a prikazuje ostvarenja koja ne smijete propustiti!

 

SUBOTA / 05.03.

BROOKLYN

17:30 sati Brooklyn, 2015.
20:00 sati Brooklyn, 2015.

 
PONEDJELJAK / 07.03.

ČUDNA LJUBAVNA VEZA S EGOM

(za žene 50% popusta)
17:30 sati A Strange Love Affair with Ego

 
CAROL 

(za žene 50% popusta)
20:00 sati Carol, 2015.



 
Ostalo - 07.03.

ŽENIJALNI VIKEND

17:30 sati


I ove će se godine u nezavisnim kinima diljem Hrvatske održati 'Ženijalni vikend', filmska fešta povodom Međunarodnog dana žena koji se slavi 8. ožujka. Drugi 'Ženijalni vikend' održava se od 5. do 8. ožujka, a prikazuje ostvarenja koja ne smijete propustiti!

 

SUBOTA / 05.03.

BROOKLYN

17:30 sati Brooklyn, 2015.
20:00 sati Brooklyn, 2015.

 
PONEDJELJAK / 07.03.

ČUDNA LJUBAVNA VEZA S EGOM

(za žene 50% popusta)
17:30 sati A Strange Love Affair with Ego

 
CAROL 

(za žene 50% popusta)
20:00 sati Carol, 2015.



 
Izložbe - 14.03.

PREMIJERE 49

20:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 15.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 16.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 17.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 18.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 19.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 20.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 21.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 22.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 23.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 24.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 25.03.

PREMIJERE 49

8:00 sati


Otvaranje izložbe PREMIJERE 49, Denisa Vitaljića u utorak, 15.ožujka 2016. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 25. ožujka 2016. godine.

"Rad Laser vs. Kaštel umjetnika Denisa Vitaljića, intervencija je na njegov već postojeći rad Denis vs. Kaštel u kojem je idilično prikazan kaštel u Momjanu okružen zelenilom. Na početku filma kaštel je u sredini kadra. Pomičući kameru gore-dolje, lijevo-desno i dijagonalno, umjetnik pokušava stvoriti dojam da se kaštel odbija od rubova kadra. Počinje laganim tempom, postepeno ubrzava, da bi na kraju opet usporio, smještajući kaštel u početnu, centralnu poziciju. Fizička manipulacija kamerom ograničena je zamorom umjetnika kao i smanjenjem koncentracije. Gledatelj tako može čuti i vidjeti umjetnikov trud, ali i zamor, koji se manifestira u obliku laganog podrhtavanja kamere i težeg disanja.
Rad predstavlja pokušaj realizacije poveznice snimatelj-kamera-kaštel, aktivirajući prostor ispred i iza kamere. U radu Laser vs. Kaštel, linija snimatelj-kamera-kaštel dodatno je artikulirana crvenom laserskom zrakom, kojom umjetnik iz svoje pozicije prati kretanje kaštela i materijalizira udaljenost između njega i snimke. Ovim postupkom želi izjednačiti vrijednosti realnog prostora iza sebe, te snimljene realnosti ispred sebe.
Ideja za ovaj rad proizašla je iz rada Triple, u kojem je umjetnik pokušao postići dojam gravitacijskog okretanja piramide. U radu također preispituje percepcije prostora, odnos prostora i umjetnika te prostora i gledatelja. Umjetnikova zaigrana priroda je njegov primarni izvor inspiracije, tako je piramida za rad Triple proizašla iz igraćih karata, a Denis vs. Kaštel iz starih kompjuterskih igrica. Goethe je rekao da najbolji čovjek uvijek ostaje dijete, na što Vitaljić odgovara – najbolji umjetnik uvijek ostaje dijete."
Ines Kraljević

Životopis:
Denis Vitaljić (Vis, 1990.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Preddiplomski studij kiparstvo završio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u klasi prof. Matka Mijića. Student je druge godine diplomskog studija kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. U lipnju 2015. godine samostalno izlaže u Galeriji umjetnina u Splitu unutar ciklusa izložbi Fast Forward. Nagrađen mu je video uradak u sklopu radionice VIZURA APERTA i One take film festivala u Momjanu u kolovozu 2015. godine.

Izložbe - 30.03.

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA

8:00 sati


Izložba fotografija talijanskih glumaca i glumica, dobitnika nagrade Coppa Volpi od 1947. do 2015. u Loggi Centra Zlatna vrata tijekom travnja.

Coppa Volpi je nagrada koja se na Mostri dodjeljuje redovno od 1935. najboljoj glumici i glumcu. Fotografski materijal za izložbu ustupila je Talijanska državna kinoteka. 

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata 
Talijanski Institut za Kulturu u Zagrebu 

Ostalo - 01.04.

ODRASTANJE NA FILMU - ŠKOLSKE PROJEKCIJE

10:15 sati


KNJIŽEVNOST – ENGLESKI JEZIK – POVIJEST - MATEMATIKA
Tijekom ožujka i travnja u Kinoteci Zlatna vrata organizirane su školske projekcije filmova:
VELIKA OČEKIVANJA 2012. Mike Newell
THERESE RAQUIN 2013. Charlie Stratton
GENIJALNI MLADI UM 2015. Morgan Matthews
TRČI DJEČAČE, TRČI 2013. Pepe Danquart
 

PERIOD PRIKAZIVANJA: od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2016.
TERMINI PROJEKCIJA: od ponedjeljka do petka tijekom dana do 17.30 sati po dogovoru
CIJENA ULAZNICE (ŠKOLSKIH PROJEKCIJA): 10,00 kn
MINIMALAN BROJ DJECE: 30 (ukoliko je grupa manja od 30 bit će ponuđeni termini već zakazanih projekcija)
KONTAKT TELEFON ZA REZERVACIJE: 021 361 524
KONTAKT MAIL ZA REZERVACIJE: info@zlatnavrata.hr

VELIKA OČEKIVANJA

Great Expectations, 2012. Mike Newell, 123 min. UK/USA

SCENARIJ: David Nicholls po romanu Charlesa Dickensa

ULOGE: Helena Bonham Carter, Ralph Fiennes, Holliday Grainger, Jeremy Irvine, Robbie Coltrane, Jason Flemyng, Ewen Bremner, Sally Hawkins

Najnovija, raskošno producirana filmska adaptacija klasika Charlesa Dickensa, klasika viktorijanske književnosti i jednog od najčitanijih i čitateljima najdražih romana Charlesa Dickensa (1812 - 1870),najistaknutijeg engleskog pripovjedačem 19. stoljeća, odnosno epohe realizma. “Velika očekivanja” jedno je od njegovih posljednjih djela. Riječ je o romanu odgoja i odrastanja, tematike bliske mladoj publici. Životna je to priča dječaka Pipa rođenog u provinciji, u skromnim prilikama, koji doživljava uspjeh u velikom gradu, no taj uspjeh donosi i zadovoljstva i razočaranja.

 

THERESE RAQUIN

In Secret, 2013. Charlie Stratton, 2013. 107 min. SAD Nova verzija klasičnog romana Émila Zole.

SCENARIJ: Charlie Stratton prema kazališnoj predstavi Neala Bella (i književnom predlošku Emila Zole)

ULOGE: Elizabeth OlsenTom FeltonJessica LangeOscar Isaac

Film je smješten u Pariz 1860. godine i prati život Therese Raquin, prelijepe mlade žene koja je zarobljena u braku bez ljubavi sa bolesnim rođakom Camillom. Provodi dane skrivena iza pulta male prodavaonice, a večeri promatrajući svoju dominantnu tetu, Madam Raquin, kako igra domino sa prijateljicama. Nakon što upozna Laurena, zavodljivog prijatelja svog muža, upušta se u aferu  koja će imati tragične posljedice. „Therese Raquin“ je jedan od najpoznatijih naturalističkih djela francuskog pisca Emilea Zole, izdan 1867. godine kao roman, a prvi put izvedeno kao dramsko djelo 1873. godine. Rječnik koji Zola koristi u djelu je znanstveni s terminologijom sličnijom psihologiji. Kada je roman prvi put objavljen bio je kritiziran kao nemoralno djelo, da bi u ponovljenom drugom izdanju, Zola dodao i Predgovor u koji je stavio dodatna pojašnjenja. U predgovoru  objašnjava da je njegov cilj bio „proučavanje različitih temperamenata, a ne karaktera” i on svoj roman uspoređuje sa znanstvenim istraživanjem.

 

GENIJALNI MLADI UM

X + Y / A Brilliant Young Mind, 2015. Morgan Matthews, 111 min.UK

SCENARIJ: James Graham  / ULOGE: Asa ButterfieldRafe Spall,Sally Hawkins

U svijetu u kojem se teško snaći, školarac Nathan se bori ne bi li se povezao s ljudima oko njega - ponajviše s voljenom majkom. Utjehu nalazi u brojkama i ljubavi prema matematici. Nekonvencionalni profesor, gospodina Humphreys, uviđa njegov talent i pomaže mu da dođe na Međunarodnu matematičku olimpijadu. Iz predgrađa Engleske do Taipeia i nazad, Nathan će doživjeti puno više od putovanja. Spoznat će  iracionalnu prirodu ljubavi.

 Film je inspiriran britanskim dokumentarnim filmom „Beautiful Young Minds“ iz 2007. koji se bavio pripremama mladih Engleza za Matematičku Olimpijadu. Nagrađen na na mnogim velikim festivalima, i zabilježio je veliku popularnost među mladom publikom u Evropi. (British Independent Film Awards 2014. Nominated / Best Actor, Best Supporting Actress, Best Supporting Actor, London Critics Circle Film Awards 2016. Nominated / Best Young British/Irish Performer of the Year, Palm Beach International Film Festival 2015. Best Feature Film, Rome Film Fest 2014. Best Producer, Tallinn Black Nights Film Festival 2014. Best Film)

 

TRČI DJEČAČE, TRČI 

Lauf Junge Lauf / Run Boy Run, 2013. Pepe Danquart, 112 min. DE/PL/F

SCENARIJ: Heinrich Hadding prema romanu Urija Orleva “Run Boy Run”

ULOGE:  Andrzej Tkacz, Kamil Tkacz, Grazyna Szapolowska, Zbigniew Zamachowski

Nevjerojatna priča o Sruliku, osmogodišnjem dječaku Židovu koji 1942, u varšavskom getu, ostaje sam bez oba roditelja, u zvjerskom svijetu “odraslih” primoran je boriti se za vlastiti život, pobjeći u šumu i preživjeti. Zima je, dječak lutajući upoznaje ljudska bića koja su i dalje ostali ljudi i žele mu pomoći, i one koji su prestali biti ljudi i postali monstrumi koji ga žele ubiti.

Film „Trči dječače trči“ temeljen je na istoimenoj knjizi autora Urija Orleva objavljenoj 2001. godine, u Hrvatskoj prevedene i objavljene 2010. godine pod nazivom „Bježi,mali, bježi“. Knjigu je napisao prema događajima iz života Srulika Fridmana, danas osamdesetogodišnjaka koji živi u Izraelu. Roman, a tako i film koji je vjerno prenio radnju, prikazuje razdoblje od četiri godine, od Srulikovog bijega iz geta sve do povratka u rodni grad. Tijekom cijelog filma provlači se pitanje identiteta. Kako bi spasio vlastiti život dječak je prisiljen predstavljati se kao katolik. Nakon rata, 1948. godine, židovska agencija za traženje nestalih pronašla ga je, ali je on iz nepovjerenja u novi svijet i dalje tvrdio da je katolik. Unatoč početnom protivljenju, vratio se svojim židovskim korijenima.

Film ima preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

O GLAVNOM LIKU: Srulik Fridman imao je pet godina kada su Nijemci napali Poljsku i kada je započeo Drugi svjetski rat. Godine 1942. uspio je pobjeći iz Varšavskog geta. Do kraja rata preživljavao je u šumi uz dobrohotnu pomoć raznih ljudi, nakon čega je zbrinut u židovskom sirotištu u Varšavi. Poljsku je napustio 1962. godine i preselio se u Izrael gdje je magistrirao matematiku. Srulek je promjenio ime u Yoram te i danas sa svojom obitelji živi u Izraelu.

 „Bilo da ste mladi ili stari ovaj će vas film potpuno privući - bojat ćete se za Jureka, diviti mu se i plakati zajedno s njim! „ (Die Welt) (German Film Awards 2014. Nominated / Best Cinematography, Best Production Design, Best Makeup) 

Izložbe - 19.04.

PREMIJERE 50

20:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 20.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 21.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 22.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 23.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 24.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 25.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 26.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 27.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 28.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 29.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Izložbe - 30.04.

PREMIJERE 50

8:00 sati


"Nikolina Kuzmić, studentica likovnog odjela Umjetničke akademije u Splitu, nakon nekoliko skupnih predstavlja nam se prvom samostalnom izložbom upravo u realizaciji projekta Premijera. Iako se do sada u radu fokusirala na organske, celularne motive prikazane na slikarskim platnima u tehnici povezivanja šećera i ljepila, sada nastoji povezati opne organičnih sinteza stavljajući naglasak na suprotnost transparentnih i reflektirajućih ploha geometrijskih tijela.
U prvotnoj interpretaciji transformativnosti ploha naglasak je trebao biti na geometrijskim likovima, s namjerom prikazivanja opne, propusnosti te neprozirnosti ploha iz čega je prirodno napravljen odmak s likova prema geometrijskim tijelima. Piramida, kocka i kugla, instalacije su geometrijskih tijela koje nastoje preispitati mogućnosti sagledavanja prolaska zraka svjetlosti kroz slojevite materijale te načine na koje možemo vidjeti suprotstavljene odnose. Od propusnoga prema nepropusnom, od transparentnog do reflektirajućeg, svaki dojam dominacije ploha upravo se postiže uravnoteženim suprotstavljanjem različitih industrijskih materijala. Platno, gaza, industrijski papir, aluminijska folija, guma, mrežica, naočigled industrijski materijali proizvedeni ljudskom ingenioznošću upotrebljeni su za isticanje vidljivosti suprotstavljenih ploha kod geometrijskih tijela. Konstrukcije slobodno stojećih geometrijskih tijela izvedene su savijanjem žica čime su nastali kosturi koji su omogućili dodavanje implementiranih elemenata pomoćnih materijala kako bi se postignula adekvatna slojevitost. Propusnost opni nalazimo svuda oko nas, ona je sastavni dio organskih elemenata od kojih je satkano naše prirodno okruženje.
 Prolaskom sunčeve zrake kroz biljnu opnu razaznajemo dobro čuvanu tajnu savršenstva skrivenog u pogledu promatrača. Inspirirajući se organskim oblicima i mogućnostima transformacije oblika samo uvođenjem drugačijeg kuta gledišta, umjetnica u svojim radovima prezentira suprotnost. Povezivanjem organičnosti osnovnih geometrijskih konstrukcija s industrijskim materijalima stvara se neraskidiva poveznica između prirodnih i artificijelnih stvari koje sačinjavaju našu svakodnevicu. Slobodnostojeća i/ili uz prostor vezana tijela svojom kontrasnošću pozivaju promatrače na istraživanje odnosa između ploha, ploha koje se sijeku s drugim razinama kako bi se postignula slojevitost naoko ogoljenih geometrijskih tijela postavljenih u galerijskom prostoru."  
Renata Busatto

Nikolina Kuzmić rođena je 1994. u Splitu. Trenutno je studentica 3. godine preddiplomskog studija slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića- Toumina. Ovo joj je prva samostalna izložba. Do sad je sudjelovala na Završnoj izložbi slikarskog odsjeka 2013./2014. I 2014./2015.

Autori projekta: Helena Petrinović,  Gorki Žuvela, Ivana Poljak  

Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata                                            

Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica          

Web:  www.zlatnavrata.hr

 

Ostalo - 23.05.

PREDAVANJE DANIELA RAFAELIĆA

18:00 sati


Pon 23.5. 18.00 Predavanje Daniela Rafaelića „1. SVJETSKI RAT NA FILMU“ / Nakon predavanja slijedi projekcija njemačkog filma1914. POSLJEDNJI DANI PRED VELIKI RAT(1914. Die letzten Tage vor dem Weltbrand, 1931. Richard Oswald, 112 min)

Izložbe - 14.06.

PREMIJERE 51

20:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 15.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 16.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 17.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 18.06.

PREMIJERE 51

16:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 20.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 21.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 23.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Izložbe - 24.06.

PREMIJERE 51

8:00 sati


"Premijere 51  u Loggii centra Zlatna vrata druga je samostalna izložba mladog kipara Luke Radice s odsjeka za kiparstvo Umjetničke akademije u Splitu. Iako formalno još nije stekao titulu akademskog kipara, Radica je umjetnik bogate biografije.
Na ovoj izložbi predstavlja se triptihom kojim reproducira primjere paleolitskog zidnog slikarstva iz španjolske pećine Altamire. Ovim lokalitetom Radica se bavi duže vrijeme i proučava ga iz znanstvene, stručne, povijesno-umjetničke perspektive propitujući namjenu navedenih zidnih slika. Altamira je za njega likovno i konceptualno pitanje, zanimljivo s obzirom na vremenski odmak, čistoću i mistifikaciju koji se uz njega povezuju. Odabire motive bizona koje potom izvodi rezanim limenim pločama.  Osim simboličkih fragmenata neortodoksnih bizona koje kipar modelira materijalom koji ljudima u Altamiri nije bio dostupan, zanimljiva je i sama forma triptiha kojom kipar na još jedan način dodatno preispituje motive, kako one prvotnih umjetnika, tako i svoje, istovremeno inaugurirajući  svoje paleolitske kolege u suvremeni likovni kontekst. Pita se što čovjeka, posebice umjetnika, tjera na rad i stvaranje nečeg neutilitarnog, nevažnog, a naposljetku najvažnijeg. Bizon je za kipara simbol umjetnikove i čovjekove težnje za nečim višim, nečim što pojedinca vuče naprijed iako ni taj pojedinac ponekad nije svjestan kamo. 
Ova tema odnosno motiv svjedoči o kiparevu pristupu umjetnosti: Radica nastavlja raditi na problemu koji dugoročno istražuje i producira ga sukladno likovnim i naročito skulptorskim normama i kanonima usvojenim tijekom petogodišnjeg studija na splitskoj  Umjetničkoj akademiji, poštujući fizionomiju bizona i u širokom luku izbjegavajući površno referiranje na neka imena ili opća kunsthistorijska mjesta koja dominiraju suvremenom umjetnošću. Pohvalna je svakako i kipareva ozbiljnost i odgovornost, potpuno predanje skulpturi koja je za njega poziv kao što je to jednom liječniku ili redovniku njegovo zvanje. S tim u vezi ne preostaje nam ništa drugo doli podržati ovog umjetnika u njegovom daljnjem profesionalnom radu i razvoju i promišljati pitanja koja otvara ovim ciklusom radova."
Anđelko Mihanović

Životopis:                                                    

Luka Radica (1989.) završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2008. god. Preddiplomski studij Kiparstva završilo je na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof.Matka Mijića. 1 semestar od 1 godine diplomskog je odradio na  studiju kiparstva u Royal academy of arts u Antwerpenu u sklopu programa Erasmus. Trenutno je student druge godine diplomskog studija u Splitu u klasi prof. Kuzme Kovačića. Do sada sudjelovao je na nekoliko grupnih i imao jednu samostalnu izlozbu. Dobitnik je Rektorove nagrade za 2015. god.
2013.-Međunarodna studentska kiparska škola "Montraker"
         Javna Skulptura
2014.-"Fast Forward"
         Produkcija slikarskog odsjeka, MKC, Split
2015.-Produkcija kiparskog odsjeka, MKC, Split
         "Sedam dana stvaranja" Izložba Radova i izložba fotografija

Autori projekta: Helena Petrinović, Gorki Žuvela, Ivana Poljak
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Za izdavača: Tamanara Visković, ravnateljica

 

 

Ostalo - 27.06.

GENERACIJA '68

21:00 sati


Generacija '68, 2016. Nenad Puhovski, 85 min. HR
Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornij.

Izložbe - 12.07.

PREMIJERE 52

20:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 13.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 14.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 15.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 16.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 18.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 19.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 20.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 21.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Izložbe - 22.07.

PREMIJERE 52

8:00 sati


Don Quijote, glavni junak renesansnog viteškog romana, poslužio je kao inspiracija mladom umjetniku Duji Matetiću da kroz suprotstavljenje idealizma i iskrivljene realnosti promatra svijet umjetnosti u raskoraku prema umjetniku i društvu. Svakako najpoznatija epizoda nebrojenih pustolovina spomenutog junaka jest njegova borba s vjetrenjačama kojoj Matetić prilazi ujedno jasno, ali i s dozom navođenja promatrača na propitkivanje odnosa to jest izazova koje suvremeno društvo postavlja pred umjetnike.

Umanjena figura konjanika s Matetićevim autoportretom izvedena je u maniri klasičnog, visokog renesansnog kiparstva, ali to je skulptura kojoj umjetnik negira njezinu monumentalnost te cijeli fokus priče prebacuje na vjetrenjaču koja je komponirana od suvremenih materijala kako bi se još dodatno naglasio raskorak između tradicije i modernosti. Oklop konjanika je djelomično oštećen što treba ukazati promatraču da je ovo vitez koji je već kao pobjednik izašao iz nekoliko borbi, ali on i dalje sudjeluje u svojoj najvažnijoj borbi, onoj životnoj. Matetić ovom kombinacijom tehnika i materijala izrade nastoji proniknuti u uvijek aktualno pitanje odnosa društva i umjetnosti u suvremenom svijetu. Gledajući s pozicije kipara postaje nam jasno da su tijekom vremena promijenjeni odnosi, to jest percepcija s kojom društvo gleda na kipare, a samim time i njihovu umjetničku produkciju. Od nekadašnjih značajnih i priznatih umjetnika, tradicionalno kiparstvo je praktički stavljeno na marginu, a umjetnička produkcija još uvijek ne uspijeva oživjeti prijašnju slavu.

Stoga, kako se u jednom takvom svijetu može uklopiti mladi kipar? Umjetnik se poistovjećuje s likom Don Quijotea gdje na svoj položaj u današnjem svijetu gleda upravo kroz prizmu evokacije trenutka borbe s vjetrenjačom. Međutim, ovdje se ne radi samo o jednom zamrznutom momentu u prostoru i vremenu, već o kontinuiranoj i dinamičnoj borbi s pokušajem savladavanja svih prepreka na koje umjetnik može naići kroz čitavo razdoblje svojeg profesionalnog umjetničkog djelovanja. (Renata Busatto)

Kino - 23.09.

GOSTOVANJE REDATELJA ALEXANDERA ABELA

19:00 sati


Najavljena izmjena programa za petak donosi nam i nove radosti.
Srdačno vas pozivamo na projekciju filma Makibefo (2001), 23.9.2016. u 19:00 sati, hvaljenu adaptaciju Shakespearevog Macbetha. Mladi britanski redatelj filma Alexander Abela uveličat će projekciju svojim dolaskom te će govoriti općenito o filmu, o tome kako je sniman Makibefo i rado će odgovarati na vaša pitanja.

http://zlatnavrata.hr/dogadaj/makibefo/417

 

Ostalo - 27.09.

OBILJEŽAVANJE TJEDNA CJELOŽIVOTNOG UČENJA

8:00 sati


OBILJEŽAVANJE TJEDNA CJELOŽIVOTNOG UČENJA - AKCIJA NA POJEDINE PROGRAME
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i ove godine obilježava Tjedan cjeloživotnog učenja
U utorak 27.9.2016. (od 8:00 do 20:00) organiziramo Dan otvorenih vrata (Dioklecijanova 7) kada ćemo prezentirati naše programe obrazovanja odraslih te pružiti informacije svim zainteresiranim osobama o sadržaju pojedinih programa, uvjetima upisa, mogućnostima potpore i ostalim važnim detaljima. 
Na taj dan svi koji se upišu (ispune prijavnicu i plate prvu ratu ili cijeli iznos) u sljedeće programe ostvaruju 10% popusta na ukupnu cijenu:
- Pomoćnik/ica u nastavi u radi s učenicima s teškoćama
- Njegovatelj/ica starijih i nemoćnih osoba
- Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica
- Prekvalifikacija za zanimanje Kuhar/ica
Ukoliko niste u mogućnosti doći na taj dan informacije možete dobiti 28. rujna 2016. godine od 10:00 do 13:00 sati u TC Joker (prizemlje) gdje ćemo imati info štand.

Ostalo - 28.09.

OBILJEŽAVANJE TJEDNA CJELOŽIVOTNOG UČENJA

10:00 sati


OBILJEŽAVANJE TJEDNA CJELOŽIVOTNOG UČENJA - AKCIJA NA POJEDINE PROGRAME
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i ove godine obilježava Tjedan cjeloživotnog učenja
U utorak 27.9.2016. (od 8:00 do 20:00) organiziramo Dan otvorenih vrata (Dioklecijanova 7) kada ćemo prezentirati naše programe obrazovanja odraslih te pružiti informacije svim zainteresiranim osobama o sadržaju pojedinih programa, uvjetima upisa, mogućnostima potpore i ostalim važnim detaljima. 
Na taj dan svi koji se upišu (ispune prijavnicu i plate prvu ratu ili cijeli iznos) u sljedeće programe ostvaruju 10% popusta na ukupnu cijenu:
- Pomoćnik/ica u nastavi u radi s učenicima s teškoćama
- Njegovatelj/ica starijih i nemoćnih osoba
- Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica
- Prekvalifikacija za zanimanje Kuhar/ica
Ukoliko niste u mogućnosti doći na taj dan informacije možete dobiti 28. rujna 2016. godine od 10:00 do 13:00 sati u TC Joker (prizemlje) gdje ćemo imati info štand.

Izložbe - 28.09.

BEŠTIJARIJ

19:00 sati


Izložba diplomskog rada Zorice Bulić.

Izložbe - 29.09.

BEŠTIJARIJ

8:00 sati


Izložba diplomskog rada Zorice Bulić.

Izložbe - 30.09.

BEŠTIJARIJ

8:00 sati


Izložba diplomskog rada Zorice Bulić.

Izložbe - 01.10.

BEŠTIJARIJ

8:00 sati


Izložba diplomskog rada Zorice Bulić.

Izložbe - 03.10.

BEŠTIJARIJ

8:00 sati


Izložba diplomskog rada Zorice Bulić.

Ostalo - 04.10.

EU FONDOVI

20:00 sati


Zaštita na radu.

Ostalo - 04.10.

10 GODINA DALMACIJA NEWS

20:00 sati


10 GODINA DALMACIJA NEWS

Kino - 09.10.

DAN EUROPSKIH ART KINA

20:00 sati


CICAE (International Confederation of Art Cinemas - Internacionalno udruženje Art kina) pokreće Dan europskih Art-kina koji će se po prvi puta održati 9. listopada 2016. godine. Kinoteka Zlatna vrata zajedno s više od 1000 kina diljem Europe slaviti će različitosti europske kinematografije s ciljem jačanja prisutnosti europskih Art-kina u zajednici, povećanja vidljivosti art kina i njihovog rada za filmsku različitost, promocije europskog filma i promocije europske ideje o kulturalnoj različitosti i internacionalnom razumjevanju.
 
Projekcija povodom Dana europskih art kina:
 
NEDJELJA / 09.10.

GORI MORE

Fuocoammare, 2016.
20:00 sati 

 
 


 

Ostalo - 15.10.

ŠKOLA CRTANJA I SLIKANJA ZA DJECU I ODRASLE

17:00 sati


Uz stučno vođenje akademske slikarice Vanje Rogošić-Ojdenić polaznici će savladati osnove likovnog jezika i različitih tehnika (akvarel, tempera, ulje) uz primjenjivanje istih. Nastava će se održavati u manjim grupama s individualnim pristupom. Polaznici ne moraju imati predznanje. 

PRIJAVE: u tijeku (do 15.10.2016.)

TRAJANJE: 24 sata kroz 2 mjeseca (djeca – 2x tjedno po 2 sata, odrasli – 1x tjedno po 3 sata)

CIJENA: djeca – 300 kn, odrasli – 550 kn

 

 

Kino - 17.10.

ERIC PAUWELS

19:00 sati


Violin fase & Letter from a Filmmaker to His Daughter (eng.62 min)

Kino - 18.10.

ERIC PAUWELS (1)

17:30 sati


Trois danses hongroises de Brahms @The Second Night (eng.87min.)

Kino - 22.10.

"GAZDA"

20:00 sati


Od subote 22.10.2016. do četvrtka 27.10.2016. u Kinoteci se prikazuje film "Gazda".
Raspored projekcija:
Subota, 22.10. u 20.00 
Utorak, 25.10 u 17.30
Srijeda 26.10 u 20.00
Četvrtak 27.10. U 17.30

U subotu 22.10. s nama će nakon filma biti Dario Juričan, redatelj filma i Saša Paparella, autor knjige "Gazda" koji je mali self-help vodič kako se postaje gazda u Hrvatskoj. Knjiga je komplementarna filmu i ne prati nužno njegov sadržaj ali više o tome će nam ispričati sami autori koji će predstaviti knjigu i rado odgovarati na vaša pitanja.

Članovi Kinoteke karte mogu preuzeti po cijeni od 10 kuna već u petak, između 16 i 21 sat, uz predočenje važeće članske iskaznice. Svi ostali karte mogu kupiti od 17.30 u subotu, kako za subotu, tako i za sve ostale termine. Ne primamo rezervacije.

O FILMU:
Gazda, 2016. Dario Juričan, 80 min. HR
Scenarij: Zvonimir Tivon
„Gazda“ je prvi dugometražni dokumentarni film redatelja Daria Juričana, pokretača filmskog magazina Filmonaut te producenta i mentora u Blank_filmskom inkubatoru.
Radnja filma bazirana je na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana, koji je 40 godina radio kao trgovac u Konzumu. Bio je vršnjak sa svojim dugogodišnjim poslodavcemIvicom Todorićem, rođeni su u razmaku od svega 11 dana. Srednju školu obojica su završili na Kennedyjevom trg u Zagrebu, a prvo dijete dobili su 1976.– Ivica Todorić kćer Ivu, a Ljudevit Juričan sina Daria.
„Gazda“ je dokumentarac o tranziciji, privatizaciji i korporacijama u Hrvatskoj, a dotiče se i povijesti najveće hrvatske korporacije Agrokora. Film je imao testnu projekciju na Motovun Film Festivalu gdje je izazvao veliku medijsku pažnju, nakon čega je i ispunjen prvi cilj crowdfunding kampanje da se prikupi 3000$ za dovršetak filma. „Gazda“ je u velikoj mjeri baziran na članku „Državni prijatelj broj jedan“ Saše Paparelle, ali i na priči redateljevog oca, Ljudevita Juričana.
https://www.facebook.com/gazdafilm

GRK ZORBA / Zorba the Greek, 1964. Mihalis Kakogiannis, 142 min. GR/USA

U utorak, 25.10.2016. u 20.00 prvi gost/domaćin je Predrag Lucić, sa filmom "Grk Zorba" i pričom o pravom Grku Zorbi, čovjeku koji je živio i umro na tlu bivše Jugoslavije, i kako je došlo do toga da se film o njemu snimi na Kreti, mjestu na kojemu sam nikada nije bio. 

Tijekom studenoga, svaki utorak u Kinoteci, ljubitelji nijemog filma mogu uživati u projekcijama fimova s početka stoljeća, a ciklus započinje projekcijom remek djela nijemog filma „Intolerance: Love's Struggle Throughout the Ages“ iz 1916. redatelja W. Griffitha i to uz glazbenu pratnju „uživo“ slovenskog skladatelja Mitje Reichenberga čiji je životni rad usmjeren na filmski glazbu,  a za „Intolerance“ je posebno skladao originalnu partituru.

„ ...to je jedna velika saga uz koju može svatko plakati ...“ opisao je Reichenberg emociju koju nam film donosi.
„U filmu je prikazana ljudska netrpeljivost kroz 4 različite priče koje paritura u formi 4-stavčnog koncerta spaja u jednu cjelinu. Putuje pomoću različitih glazbenih fokusa od Babilona (više od 500 godina prije naše ere), doba Isusa (oko 27 godine naše ere), renesanse u Francuskoj (1572) do sasvim moderne američke stvarnosti.
Spoj klasičnog repertoara, renesansnih tonova i moderne harmonije glazbenih nota je karta koji vodi duboko u film.

Glazbeni light-motivi u ovom velikom filmu će nas provesti kroz različite kontraste emocija  kao što su ljubav i život kao jednu najveću i sveprisutnu jaku silu kao i patnju koja se provlači u svim pričama ovog filma, te mržnju, netrpeljivot i smrt, emocije koje predstavljaju sve suprotno, kontrast muškog i ženskog principa i na kraju dramatiku i strast jedne osobe nasuprost mase."

Po njegovom mišljenju filmska glazba je glazbeni žanar koji je u poslednjih 20 godina zaista doživio svoj veliki uspon. Hrvatska glazbeno-filmska scena je, kako kaže, ozbiljna scena u kojoj se radi sa profesionalnim orkestrima i glazbenicima. Reichenberg se jako veseli dolasku i susretu sa svima koji vole filmsku povjest i znaju što znači prikazivati velikane kao što je David Wark Griffith.
Split mu je oduvijek bio grad velikog formata, među ostalim i zbog palače cara Diokleciana, pa kaže da je Dioklecian znao za film i filmsku glazbu napravio bi specialno dvoranu samo za kino i još jednu za nijeme filmove. Tamo bi stavio jedan veliki klavir, a uz njega dobro piće ...

doc. dr. sc. Krešimir Krolo, doc. dr.sc. Željka Tonković i dr.sc. Sven Marcelić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru na tribini će izložiti rezultate anketnog istraživanja o kulturnim potrebama i vrijednostima mladih u gradovima na jadranskoj obali. Anketiranje je provedeno na uzorku od 2650 učenika i učenica trećih i četvrtih razreda srednjih škola u šest velikih obalnih gradova: Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik.
Istraživanje je za cilj imalo mapirati kulturne potrebe uspoređujući gradove i regije (Istra, Kvarner i Dalmacija) s obzirom na vrijednosne orijentacije mladih. 
Na predstavljanju će se prikazati rezultati istraživanja o učestalosti posjećivanja kulturnih sadržaja (kazališta, kina, koncertnih događanja i slično) u Splitu, kao i usporedba s drugim gradovima. Također, govorit će se o povezanosti glazbenog ukusa i vrijednosnih orijentacija, razlikama među školama te o utjecaju roditelja po pitanju stvaranja navika kulturne potrošnje i kulturnih potreba.
Namjera je rezultate staviti u kontekstualne i strukturne specifičnosti Splita u odnosu na druge gradove (raspoloživi prostori, ljudski resursi i kapaciteti civilne i kulturne scene) te općenitog zadovoljstva kulturnom ponudom grada. 
U konačnici, krajnji cilj je kroz formu javne rasprave i na osnovu prikazanih podataka, naznačiti razvojne potencijale grada koji se mogu iskoristiti za osmišljavanje razvojnih strategija.

Izložbe - 14.11.

IZLOŽBA "PUTEVIMA REVOLUCIJE"

19:00 sati


Otvorenje izložbe: Putevima revolucije
Ponedjeljak, 14/11/2016 u 19 sati, Loggia Centra
Izložba ostaje otvorena do subote 19.11.2016

***
Organizatori: Platforma 9.81 sa Platformom NEPRIMJERENI SPOMENICI i Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje ZLATNA VRATA, u suradnji sa Savezom udruga Klubtura, HULAHOP produkcijom i HRTom, u sklopu godišnjeg suradničkog programa Kad netko kaže.

***
PUTEVIMA REVOLUCIJE
Izložba o memorijalnom turizmu u Jugoslaviji

Spomenički lokaliteti NOB-a ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata postaju mjesta pohoda i komemoracija brojnih građana SFRJ, da bi do sredine 70-ih partizanske marševe, ekskurzije i izlete, naziva Putevima revolucije pohodilo oko 2 i pol milijuna građana. Do kraja desetljeća ovaj broj se penje na oko 4 milijuna posjetitelja godišnje, a spomenički lokaliteti NOB-a postaju dio turističke ponude SFRJ.

Na primjerima spomeničkih lokaliteta s područja cijele bivše države, izložba Putevima revolucije problematizira kako se spomenici NOB-a uključuju u turističku ponudu te kako je ona artikulirana od sredine sedamdesetih do raspada SFRJ. Kako poimanje spomen obilježja NOB-a kao turističkog proizvoda utječe na mehanizme njihovog podizanja i upravljanja? Jesu li su ovi lokaliteti i danas dio turističke ponude? Pročitajte više na web i Facebook stranici platforme.

Koncept izložbe: Lana Lovrenčić, Milan Rakita

Izložba je nastala u okviru međunarodne platforme Neprimjereni spomenici i do sada gostovala u Zagrebu (Galerija Miroslav Kraljević, 2015.), Sarajevu (Historijski muzej BIH, 2015.), Kraljevu (Opština Kraljevo, 2015.), Nišu (Deli, 2016.), Šabcu (Dom JNA, 2016.), Ljubljani (Modernoj galeriji, 2016.), Beogradu (Muzeju istorije Jugoslavije, 2016.) i Čakovcu (Klub Prostor - Centar za mlade, 2016.).

Članovi platforme Neprimjereni spomenici su SF:ius - Socijalni rub: zanimljive neispričane priče (Zagreb), Grupa arhitekata (Beograd), Moderna galerija (Ljubljana), Historijski muzej BIH (Sarajevo), te KUD Anarhiv (Ljubljana) i Levičarski Pokret Solidarnost (Skoplje).

Hrvatska turneja izložbe održava se u suradnji s Savezom udruga Klubtura / mrežom Clubture.

Rad platforme podržali su: Balkan Arts and Culture Fund - BAC (COLABs), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zaklada Kultura Nova, Grad Zagreb-gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.

Kino - 14.11.

PROJEKCIJA "BETONSKI SPAVAČI"

20:00 sati


Projekcija: BETONSKI SPAVAČI – dokumentarna serija, 4 epizode
Ponedjeljak 14.11 u 20.00 h – epizode 1 i 2

Epizoda 1: Socijalizam susreće kapitalizam, trajanje: 51 min
Epizoda 2: Kratki susreti uz jadransku cestu, trajanje: 48 min...

Ponedjeljak 28.11 u 20.00 h – epizode 3 i 4
BETONSKI SPAVAČI
Dokumentarna serija o modernističkoj arhitekturi i hedonizmu na razmeđu Istoka i Zapada

Dokumentarna serija Betonski spavači gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. Stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti.

U prve četiri epizode serija se bavi hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena, mjestima na kojima su se u vrijeme hladnog rata i blokovskog rivalstva mogli susresti građani istoka i zapada i u trenucima dokolice zaboraviti na podjele. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim.

Nakon promjene društvenog sistema, nova politika i novi vlasnički odnosi promijenili su ekonomski, socijalni i urbani pejzaž regije. S vremenom moderna arhitektura umjesto da je važan dio života društva postaje tek niz ruševina. Arhitekti fetišistički posjećuju uništene građevine. Predatorski investitori nadaju se brzoj zaradi, lokalne vlasti ubiranju komunalnih naknada, a konzervatorske institucije tromo se odnose prema modernoj baštini. U tom vrtlogu različitih interesa, izvorne zamisli arhitekata i društva koje je idealistički gradilo s mišlju o preobrazbi putem arhitekture odzvanjaju kao nostalgično sjećanje, ali i upozorenje.

Objekti prikazani u seriji podsjetnik su na važnost brige o javnom interesu, racionalnom raspolaganju resursima i uvažavanju kulturnih dosega bliske povijesti.

Epizoda 1: Socijalizam susreće kapitalizam
Epizoda se bavi hotelskim kompleksom Haludovo na otoku Krku, danas gotovo mitskim mjestom oko kojeg se raspreda tisuću priča. Od burne povijesti kada je Haludovo bilo kockarska meka, mjesto susreta svjetskih diktatora i političara, američkih vikend-kockara, jugoslavenske estrade i običnih građana, do danas kada je tek nostalgična uspomena na nekadašnji susret hedonizma i egalitarizma. Od slavnih dana do privatizacije i propasti, a sve skupa odigralo se u samo četrdesetak godina

Epizoda 2: Kratki susreti uz Jadransku cestu
U epizodi Kratki susreti uz Jadransku cestu putujemo Jadranskom magistralom, prometnicom koja je korjenito promijenila život uz obalu i postala dio kolektivnog sjećanja za brojne turiste. Zaustavljamo se u motelima, mjestima kratkog boravka, među kojima se posebno ističu oni arhitekta Ivana Vitića. Njegova elegantna i moderna arhitektura danas je na razne način prepuštena propadanju.

EKIPA
Redatelj: Saša Ban
Scenaristi: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
Producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević
Snimatelj: Hrvoje Franjić
Montažer: Vanja Siruček
Skladatelj: Nenad Kovačić
Produkcija: HULAHOP za HTV
Godina proizvodnje: 2016
 

Izložbe - 22.11.

PREMIJERE 53

19:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 23.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 24.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 25.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 26.11.

PREMIJERE 53

16:30 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 28.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

BETONSKI SPAVAČI – dokumentarna serija, 4 epizode

Dokumentarna serija o modernističkoj arhitekturi i hedonizmu na razmeđu Istoka i Zapada.

28.11 u 20.00 h – epizode 3 i 4

Epizoda 3: Tajanstveni objekt u borovoj šumi, trajanje: 49 min 31 sec

Epizoda 4: Megastrukture, trajanje: 51 min 16 sec

Dokumentarna serija Betonski spavači gradi priču oko moderne arhitekture u Hrvatskoj i regiji bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po brojnim napuštenim i ruševnim zgradama iz 20. Stoljeća, iznimne arhitektonske vrijednosti.

U prve četiri epizode serija se bavi hrvatskom turističkom arhitekturom toga vremena, mjestima na kojima su se u vrijeme hladnog rata i blokovskog rivalstva mogli susresti građani istoka i zapada i u trenucima dokolice zaboraviti na podjele. Svaka epizoda dramatična je priča o proturječjima jugoslavenskog socijalističkog društva smještenog između istoka i zapada, demokracije i totalitarizma, prožetog utopijskom idejom da arhitektura može učiniti svijet boljim.

Nakon promjene društvenog sistema, nova politika i novi vlasnički odnosi promijenili su ekonomski, socijalni i urbani pejzaž regije. S vremenom moderna arhitektura umjesto da je važan dio života društva postaje tek niz ruševina. Arhitekti fetišistički posjećuju uništene građevine. Predatorski investitori nadaju se brzoj zaradi, lokalne vlasti ubiranju komunalnih naknada, a konzervatorske institucije tromo se odnose prema modernoj baštini. U tom vrtlogu različitih interesa, izvorne zamisli arhitekata i društva koje je idealistički gradilo s mišlju o preobrazbi putem arhitekture odzvanjaju kao nostalgično sjećanje, ali i upozorenje.

Objekti prikazani u seriji podsjetnik su na važnost brige o javnom interesu, racionalnom raspolaganju resursima i uvažavanju kulturnih dosega bliske povijesti.

Epizoda 3: Tajanstveni objekt u borovoj šumi

Istražujemo mogućnosti revitalizacije tajanstvene zgrade neobične ljepote u malom mjestu Krvavica pokraj Makarske. Zgradu koja nije ucrtana u urbanističke planove i katastre izgradila je JNA za potrebe liječenja djece s plućnim bolestima. Na inicijativu arhitekata trajno je zaštićena kao kulturno dobro što je izazvalo negodovanje lokalnih vlasti. Danas stoji zapuštena i opljačkana, a Državni ured za upravljanje državnom imovinom još uvijek ne zna što s ovako vrijednom građevinom.

Epizoda 4: Megastrukture

Bavimo se fenomenom masovnog turizma i megastrukturama, kućama-gradovima koje su često

mogle udomiti više gostiju od broja žitelja povijesnih naselja u kojima su nastale. Iz načina na koji su ti hoteli ogromnog kapaciteta bili osmišljeni možemo učiti o idejama modernizma, planskom razvoju Jadranske obale i načinima na koje se može postići ravnoteža između ekonomskog rasta i očuvanja zatečenih vrijednosti, između masovnog turizma i života lokalnog stanovništva.

EKIPA

Redatelj: Saša Ban

Scenaristi: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić

Producentice: Miljenka Čogelja, Dana Budisavljević

Snimatelj: Hrvoje Franjić

Montažer: Vanja Siruček

Skladatelj: Nenad Kovačić

PRODUKCIJA: HULAHOP ZA HTV

GODINA PROIZVODNJE: 2016.

ORGANIZATORI Platforma 9.81 u sklopu programske platforme "Urbanistička početnica» sa partnerom Kinotekom «Zlatna vrata» u suradnji sa HULAHOP produkcijom i HRTom.

Kontakt: Miranda Veljačić (Platforma 9,81), miranda@platforma981.hr, 091 5704252

Izložbe - 29.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Gost-izbornik u programu „Odabrao umjesto Đele Hađiselimovića“ ovaj je mjesec omiljeni bariton hrvatskog hip-hopa, frontmen TBF-a – Mladen Badovinac. 
 

Izložbe - 30.11.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 01.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 02.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 03.12.

PREMIJERE 53

16:30 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 05.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Ostalo - 05.12.

"NITKO NE MORA ODRASTI"

19:00 sati


Promocija knjige.

Izložbe - 06.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 07.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Izložbe - 08.12.

PREMIJERE 53

8:00 sati


Vrijeme

"U sklopu niza izložbi Premijere, autor Slaven Lagator predstavlja se serijom radova zajedničkog naziva Vrijeme. Radi se o skulpturama prizmatičnih geometrijskih oblika - s bazama kvadrata i trokuta, te skulpturama spiralnog kružnog oblika. Slaven u radu koristi beton i tkaninu te ih oblikuje na način da tvore krutu minimalističku formu lišenu suvišnih detalja. Izvedene skulpture ostavlja u sivoj boji betona, osim skulpture kružne forme koju premazuje bijelom bojom. Postavljajući je na komad crne tkanine, akcentuira je kao rezultat provedenog eksperimenta. U ovom radu Slaven izražava svoju fascinaciju vremenom koje ga kao konstanta - relativan pojam, intrigira i potiče na kreaciju. Referirajući se na knjigu Vrijeme za početnike1, on kroz rad interpretira i prenosi vlastiti pojam vremena te njegove psihološke/biološke manifestacije. Materijale pomno odabire promišljajući o njima kao mediju koji nosi zasebno značenje. Tkaninu koristi kao svojevrsnu armaturu, koja umakanjem u beton mijenja svojstva pa time u konačnici postaje čvrsta, održavajući željeni oblik. Odnosom materijala, u kojem tkanina predstavlja podatnost i mekoću a beton surovost i težinu, potencira odnos čovjeka i vremena, životnog tijeka satkanog od trenutaka koje u metaforičkom smislu predstavljaju navedeni materijali. Nižući slojeve tkanine gradi formu te procesom repetitivnosti stvara svoj rukopis. Slojevitost u materijalnom obliku alegorija je tijeka vremena dok su dobivena gustoća i nabijenost prikaz autorova promišljanja o memoriji. Potaknut samim odabirom materijala, korak po korak, induktivnom metodom realizira ideju uobličavajući cjelinu. Svoju seriju radova autor naziva i palimpsestom, prema izvornom značenju riječ je o rukopisu pisanom na već jednom upotrijebljenom papirusu ili pergamentu s kojega je izbrisan prvotni tekst. U ovom slučaju radi se o metaforičkom palimpsestu kojeg možemo tumačiti kao tvorevinu nastalu akumulacijom različitih gradivnih elemenata, konkretno betona i tkanine, koju autor pronalazi na otpadu i pripisujući joj nova svojstava ostavlja za sobom trag u tijeku vremena. Kako autor sam kaže: Sada se čini razumljivim da svaki novi sloj rada ima dvojaku vrijednost – dok prekriva jedan „rukopis“ istovremeno i sam biva novim „rukopisom“. Naglašavajući dominantnost vremena želi osvijestiti gledaoca i pobuditi u njemu osjećaj prolaznosti dok upravo krutost i jednostavnost forme rada stoje kao konstanta nasuprot pojmu nezaustavljivosti." Ivana Vukušić

Otvaranje izložbe: Utorak, 22. studenoga 2016. u 19:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split. Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2016. Životopis: Slaven Lagator rođen je 1994. godine u Sinju. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu. Student je prve godine diplomskog studija Slikarskog odsjeka na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi red. prof. Nine Ivančić. —
Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti Voditelji projekta: Helena Petrinović, Viktor Popović, Ivana Poljak,  dr.sc. Dalibor Prančević —
Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split / www.zlatnavrata.hr Za izdavača: Tamara Visković Tekst: Ivana Vukušić 

 

Kino - 12.12.

PREDAVANJE DANIELA RAFAELIĆA "SPLIT NA FILMU"

19:00 sati


U ponedjeljak, 12.12. i utorak 13.12., u Zlatnim vratima imamo posebnog gosta, i posebno zanimljivu temu. Povjesničar filma, filmski kritičar, publicist i inspirativan predavač Danijel Rafaelić, govorit će o Splitu na filmu kroz povijest, od prvih snimki do današnjih dana, te o filmovima snimanima na području Dalmacije. Oba izlaganja bit će popraćena relevantnim filmskim materijalom, od kojega su možda najinteresantnije originalne snimke našeg grada od prije 80-ak godina. Program i u ponedjeljak i u utorak počinje u 19.00, besplatan je za sve članove Kinoteke. Ostali: 10 kn ulaznica.

Nakon predavanja slijedi projekcija filma U ponedjeljak, 12.12. i utorak 13.12., u Zlatnim vratima imamo posebnog gosta, i posebno zanimljivu temu. Povjesničar filma, filmski kritičar, publicist i inspirativan predavač Danijel Rafaelić, govorit će o Splitu na filmu kroz povijest, od prvih snimki do današnjih dana, te o filmovima snimanima na području Dalmacije. Oba izlaganja bit će popraćena relevantnim filmskim materijalom, od kojega su možda najinteresantnije originalne snimke našeg grada od prije 80-ak godina. Program i u ponedjeljak i u utorak počinje u 19.00, besplatan je za sve članove Kinoteke. Ostali: 10 kn ulaznica.po izboru D. Rafaelića.

Izložbe - 13.12.

PREMIJERE 54

19:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 14.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 15.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 16.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 17.12.

PREMIJERE 54

16:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 19.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 20.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 21.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 22.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 23.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 24.12.

PREMIJERE 54

16:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 26.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 27.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Ovoga utorka naša će gošća u Zlatnim vratima biti sjajna glumica, ali i beskrajno zanimljiva i duhovita osoba - Lana Barić. Film kojeg je odabrala i o kojem će vam nešto reći, djelo je jednog od pionira američke nezavisne produkcije, i dosta je vjerojatno da ga do sada niste vidjeli, pogotovo spadate li u našu mlađu publiku.

"Poslije filma sam samo ostala sjediti, nešto se desilo, nisam znala točno što, boljelo je i radovalo u isto vrijeme, i drago mi je bilo da nikog nema doma. Vjerovatno sam već tada podsvjesno odlučila ukrasti taj DVD. Spomenula sam to svom prijatelju kad smo se sreli, s polunamjerom da mu ga vratim, ali on je skroz zaboravio da je to kod mene. Znači, tamo je di treba biti." Lana Barić

Izložbe - 28.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.

Izložbe - 29.12.

PREMIJERE 54

8:00 sati


Glava u vrećici

Ana Perišin

Propitujući slojevitu vezu između konzumerizma i umjetnosti, autorica Ana Perišin radom Glava u vrećici nastoji potaknuti gledaoca na promišljanje o utjecaju konzumerizma na svijet i svakodnevicu. Baveći se aspektom kompleksnosti ove tematike, razmatra pojam simulakruma prema interpretaciji francuskog teoretičara i kritičara Jeana Baudrillarda. Pojam simulakruma se vrlo često upotrebljava u kritici postmoderne kulture u kojoj nestaje jasna granica između stvarnosti i njezinih kopija tj. reprezentacija, a prema Baudrillardu upravo simulakrum predstavlja kopije koje prikazuju stvari bez originala ili koje više nemaju original. Inspirirana razdobljem Pop-arta, napose Andyjem Warholom kao prominentnim predstavnikom te umjetničke orijentacije, autorica u svom radu istražuje koncept navedenog pojma te odabire modele proizvoda i brendova masovne proizvodnje, koji su nam svima svakodnevno dostupni i vidljivi. Semiotički ih povezuje sa specifičnim industrijama koje predstavljaju, pa tako uz čistoću i higijenu vezuje Likvi i Libresse, uz opuštanje Johnny Walker i Lucky strike, uz zdravlje C-vitamin i Lupocet, itd.

Radi se o seriji od devet „objektnih slika“ proizvoda izrađenih od ljepenke. Slikarski proces bavi se propitivanjem samog materijala koji nije imanentno slikarski, te iskorištavanjem njegovih mogućnosti kao medija za prenošenje vizualnih poruka. Naime, autorica koristi velike valovite ljepenke jer smatra da samom strukturom impliciraju ideju pakiranja, distribucije i potrošnje. Također, ljepenka joj služi kao inspirativno polazište za rad obzirom da je kao materijal upotrebljava već duži period vremena. Koristi nekoliko tehnika u obrađivanju; odstranjivanjem rubnih dijelova oblikuje volumen, a izrezujući i „čupkajući“ komade materijala postiže višeslojnost površine. Određene elemente i kolažira, a postepeno formirajući sliku u plohama i slojevima ljepenke, postiže reljefni efekt. Tonove i nijanse višeslojne strukture materijala koristi za oblikovanje figurativnih motiva. Svi radovi su sastavljeni od tri sloja od kojih svijetli ton dobiva raslojavanjem ljepenke, srednji ton je izvorna tvornička boja ljepenke, a tamni ton dobiva zarezivanjem u dublji sloj ljepenke koji svojom valovitom strukturom stvara zanimljive igre sjena.