KALENDAR DOGAĐANJA Srpanj 2019.

Izložbe - 02.07.

PREMIJERE 72

20:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 03.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Ostalo - 03.07.

NEŠTO SE KUHA - DALMACIJA U MOM NJOKU

16:00 sati


16:00  DALMACIJA U MOM NJOKU- radionica domaćih njoka

Pripremanje tradicionalnih domaćih njoka za vas više neće biti problem. Uz našu kuharicu Zdenku naučit ćete u tren oka pripremiti njoke s umakom baš onako kako ih je pravila vaša baka. Objed koji skuhamo zajedno namjenjen je beskućnicima grada Splita. Sudjelovanje je besplatno. Budući da je broj mjesta ograničen, prijavite se na vrijeme. Prijave do popunjavanja grupe, a najkasnje do 1.7.2019.

Rezervacije i informacije o radionicama na 021 361 524, info@zlatnavrata.hr (mailto:info@zlatnavrata.hr) ili osobno u Dioklecijanovoj 7, Split.

Izložbe - 04.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 05.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 06.07.

PREMIJERE 72

19:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 08.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 09.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 10.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 11.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Izložbe - 12.07.

PREMIJERE 72

8:00 sati


Ciklus radova Površina sastoji se od niza fotografija fiktivne stvarnosti nastalih u digitalnom mediju, preciznije 3D softveru, a koje predstavljaju sintezu triju tendencija kojima umjetnik teži kroz prethodne serije radova. Naime, serija nastaje kao plod istraživanja u tri smjera: mogućnosti generiranja slike u 3D softverima, nastavak radova s geometrijskom odrednicom i ponovno propitivanje memorije. Pitanje koje ova serija postavlja jest: Zašto renderi i dalje imaju diskontinuitet prema stvarnosti unatoč fotorealističnom izračunu kompjuterskog softvera? Uz mogućnosti koje nudi 3D modeliranje, cilj je ukazati na konstrukciju stvarnost, odnosno pamćenja te njihove slojevitost, koja u konačnici implicira zaboravnošću i jednostavnim obrisima. Materijalni oblik slike zamijenjen je čistom kompjuterskom vizualnošću. Iako je u ovim radovima učinjen prijelaz u digitalni medij, ne oduzima se značaj analognom, materijalnom pristupu.

Riječ je o svojevrsnom vidu fotorealizma, i to ponajviše u smislu u kojem o njemu progovara Krešimir Purgar: kao problemu teorije reprezentacije, gdje svako umjetničko djelo nastoji uspostaviti namjerni diskontinuitet između znaka i značenja kako bi skrenulo pozornost na sebe i odvojilo se kao zasebna kategorija. Nadalje, Purgar ističe kako je riječ o diskontinuitetu između stvarnosti svijeta i stvarnosti umjetničkog djela, gdje umjetničko djelo nastoji ostvariti svoju autonomiju i emancipirati se od svijeta u kojem je nastalo u svijet za sebe. Naravno, problematičnost reprezentacije se nadovezuju na problematiku konstitucije ljudske spoznaje, konteksta promatranja i načina pojavnosti samoga objekta. Međutim, slika se ne definira putem onoga što prikazuje, na što se referira ili što pobuđuje već na temelju relacije prema onom što je prikazano, referirano ili pobuđeno. Slika je time definirana razlikom koja je njoj imanentna i vidljiva.1

Fiktivni svijet računalnog medija, prepoznajemo i kreiramo isključivo na temelju empirijskog iskustva iz svijeta koji nas okružuje i time tvori konvenciju gledanja. Tako sjećanje predstavlja ključan element u sagledavanju kreirane stvarnosti jer odražava diskontinuitet stvarnoga i konstruiranog svijeta. Konvencija gledanja uključuje subjektivni kontekst doživljaja i reinterpretacije. Protkana je kroz osobna previranja, misli i procese obrade. Gledanje, sjećanje i prijenos, unutar doživljaja i kreacije, distancirani su procesi, prožeti zasebnim filterima, koji u konačnici rezultiraju distinkcijom između kreiranog i stvarnog. Međutim, subjektivni elementi dolaze u kontradikciju s medijem izvođenja, odnosno računalom koje u potpunoj preciznosti niže oblike, a kontrast niza geometrijskih oblika u crnoj i žutoj boji pojačava efektnost i dojam.

Ana Bratić

1 Purgar, Krešimir, Značenje hiperrealizma danas. Realitet, ikonička razlika i percepcija hipertranspaetnih slika, Potrga za stvarnošću, Jadranka Fatur i hiperrealno, Munivrana, Martina (ur.), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 2018., str. 88.-107.

 

Izložba se otvara u utorak, 2. srpnja 2019. u 20:00 sati, Loggia / Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split.

Izložba ostaje otvorena do 12. srpnja 2019.

Davor Drčelić rođen je 1995. godine u Slavonskom Brodu. Završio je gimnaziju Matije Mesića u Slavonskom Brodu i preddiplomski studij Slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesora Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je student prve godine diplomskog studija na odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu u klasi Vedrana Perkova. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, ističemo izložbu Otvaranje pogleda održanu u Slavonskom Brodu.

 

Organizacija projekta: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu – Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu – Odsjek za povijest umjetnosti // Voditelji projekta: Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević // Izdavač: Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split // Za izdavača: Daniela Ćukušić // Tekst: Ana Bratić // Fotografija: Davor Drčelić // Tisak: Grafis d.o.o., Split // Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

 

Loggia / Centar Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split 2. – 12. srpnja 2019.

Ostalo - 18.07.

SVEČANA DODJELA DIPLOMA

18:00 sati


U četvrtak, 18. srpnja, 2019. u 18:00 sati u Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7, Split (Kinoteka Zlatna vrata) održat će se svečana dodjela diploma polaznicima programa besplatnih edukacija koji su se proveli u sklopu projekta „UKLJUČI SE! - Edukacijom u turizmu i ugostiteljstvu protiv socijalne isključivosti“ financiran iz Europskog socijalnog fonda (UP.02.2.2.03.0023).