KALENDAR DOGAĐANJA Lipanj 2026.
Dennis Harvey, Lars Lovén, 2025, Irska/Švedska, 90 min
Novi uzlet alternativne folk i tradicionalne glazbene scene upravo se događa u Irskoj. Mladi, buntovni i duhoviti umjetnici koriste glazbu kako bi redefinirali irsku kulturu i otvoreno progovorili protiv autoriteta, stvarajući melodije s ciljem da "zaplaše svećenike i političare". Narativ se fluidno prenosi s jednog glazbenika na drugog, baš poput melodije na tradicionalnim okupljanjima. Sniman je na javnim prostorima i u domovima glazbenika, a redatelji su dopuštali prolaznicima da prekidaju snimanje kako bi ulovili autentičan duh irskih ulica.
Irska obilježava stotu obljetnicu djelomične neovisnosti, a ova se „Kektska utopija“ referira na postkolonijalno društvo rastrgano između povijesnih trauma, očuvanja irskog jezika i potrage za modernim identitetom kroz punk, hip-hop i rave utjecaje u folku.
Indiewire: "Ovaj dojmljiv film govori o modernoj renesansi, posebice o tome kako su umjetnici iz žanrova poput punka i hip-hopa pod utjecajem irskog folka koji se bori s kolonijalnim ranama".
FilmCarnage: "Posjeduje iskrenu kvalitetu i prividnu jednostavnost, ali ispod toga nudi nešto mnogo kompleksnije
U filmu se pojavljuju The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto, Lankum, Jinx Lennon, Branwen, Naoise Mac Cathmhaoil, Rising Damp, Young Spencer, Eoghan Ó Ceannabháin, Róis, Post Punk Podge, Susan Hughes, Tadhg Mulligan, Alfie Mulligan, Múlú, Niamh Moriarty, Cathail O'Mhaoil, Summer Newman, Eimear Níc Ionnrachtaigh, Eoghan Ó Garmaile, Lilí Ní Dhomhnaill.
Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.
Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.
Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.
Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.
Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.
Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.
Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)
Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.
Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.
Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.
Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.
Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.
Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.
Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)
Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess
Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.
Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.
Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.
Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).
Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).
Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.
Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth
Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.
Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.
Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.
Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.
Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."
Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."
The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."
Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima
Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja:
Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.
FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.
Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.
Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.
CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.
Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost.
Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).
La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).
Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica.
Spike Lee, 1989, SAD, 120 min
Uloge: Spike Lee, Danny Aiello, Ossie Davis, Ruby Dee, Richard Edson, Giancarlo Esposito, Bill Nunn, John Turturro, Samuel L. Jackson, Rosie Perez, Martin Lawrence
Do the Right Thing je remek-djelo Spikea Leeja i jedan od najvažnijih i najutjecajnijih američkih filmova o rasnim odnosima, urbanom nasilju i društvenoj nepravdi.
Njegova se radnja odvija tijekom jednog nesnosno vrućeg ljetnog dana u Brooklynu, u četvrti Bedford-Stuyvesant. Mookie (Spike Lee) je mladi Afroamerikanac koji radi kao dostavljač u lokalnoj pizzeriji čiji je vlasnik Sal, Amerikanac talijanskog podrijetla. Kako temperatura raste, tako rastu i napetosti između afroameričkih stanovnika i talijanskih vlasnika lokala, pa bezazlena svađa prerasta u rasni sukob i demonstraciju policijske brutalnosti s tragičnim posljedicama.
Prepoznatljiv po jarkom, zasićenom koloritu (crveni i žuti tonovi) koji vizualno i psihološki utjelovljuju osjećaj nesnošljive ljetne vrućine, film prikazuje vrenje sustavnog rasizma i policijskog nasilja u SAD-u, te je zbog svoje povijesne i estetske važnosti, uvršten u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice. Spike Lee ne nudi crno-bijele odgovore. U skladu s time, završava dvama suprotstavljenim citatima — Martina Luthera Kinga Jr. o nenasilju i Malcolma X o nasilju kao legitimnoj samoobrani.
"Fight the Power", pjesma grupe Public Enemy, napisana je posebno za ovaj film na i provlači se kroz cijelu radnju kao himna otpora.
Iako je bio nominiran za najbolji scenarij i sporednog glumca, film je te godine, na iznenađenje publike i kritike, zaobiđen u glavnim kategorijama.
Milan Todorović, 2025, Srbija, 113 min
Uloge: Vasilije Prvulović, Nikola Kojo, Nataša Ninković, Slaven Došlo, Katarina Radivojević, Denis Murić.
Moderna adaptacija omiljenog tinejdžerskog romana Gradimira Stojkovića, topla je i duhovita drama koja uspješno spaja nostalgiju s izazovima suvremenog odrastanja.
Radnja prati Gvozdena Aleksandrića, zvanog Hajduk, tinejdžera iz unutrašnjosti koji se s roditeljima seli u Beograd. Dolazak u novu, veliku sredinu i polazak u osmi razred donose mu niz iskušenja. Hajduk se suočava s neprihvaćanjem vršnjaka, tinejdžerskim klanovima, prvim velikim ljubavima, ali i strogim školskim sustavom. Kroz humor, prkos i iskrena prijateljstva, on polako pronalazi svoje mjesto, učeći pritom što uistinu znači ostati vjeran sebi.
Radnja romana je prebačena u sadašnje vrijeme, vješto inkorporirajući elemente modernog života mladih (društvene mreže, tehnologiju) bez da je pritom gubi univerzalni šarm i poruku originalnog književnog djela. Režija je dinamična, montaža brza a vizualni stil privlačan mlađoj publici, ali bez gubitka emotivne dubine, koja ga čini privlačnim publici svih generacija. Ne libi se dotaći teme vršnjačkog nasilja, pritiska okoline i anksioznosti kod adolescenata.
Budući da je knjiga "Hajduk u Beogradu" bila iznimno popularna geberaciji odrasloj osamdesetih i devedesetih, film je u kinima okupio obiteljsku publiku – roditelje koji su odrasli uz knjigu i njihovu djecu. U tom smijeru „radi“ i soundtrack filma, koji spaja moderni regionalni trap i pop-rock s obradama kultnih novovalnih pjesama.
Nat Faxon, Jim Rash, 2013., SAD, 104 min
Nat Faxon i Jim Rash napisali su scenarij i režirali ovaj film neposredno nakon što su osvojili Oscara za scenarij filma Nasljednici (The Descendants, 2011). U njemu, virtuozno balansiraju između teških obiteljskih tema (emocionalno zanemarivanje, prevara) i vedrog i nostalgičnog ljetnog humora.
Film je u potpunosti snimljen na stvarnoj lokaciji vodenog parka "Water Wizz" u Massachusettsu, koji je zadržao svoj retro izgled iz osamdesetih godina. U Water Wizzu, sramežljivi će i povučeni četrnaestogodišnjak, koji nevoljko završi na putovanjus majkom (Toni Collette) i njezinim dominantnim i grubim novim partnerom (Steve Carell) proživjeti formativno ljeto svog života. Osjećajući se odbačeno i neshvaćeno u novom obiteljskom krugu, Duncan bježi od kuće i pronalazi posao u lokalnom vodenom parku. Tamo upoznaje Owena (Sam Rockwell), menadžera parka i vječitog dječaka, koji mu postaje mentor i očinska figura, te mu pomaže da stekne samopouzdanje i proživi ljeto koje će mu promijeniti život.
Zanimljivo je pratiti kao se ruše glumački stereotipi, posebice kroz ulogu Stevea Carella, inače sjajnog komičara i good guy tipa, koji glumi hladnog, manipulativnog i pasivno-agresivnog lika, dok Sam Rockwell briljira kao karizmatični i duhoviti spasitelj Duncanovog samopoštovanja. O Toni Collette ne treba ništa ni reći, ona je standardno izvrsna.
The Rolling Stone:"Ovaj film je savršen ljetni lijek. Sam Rockwell pruža izvedbu karijere, a film pršti od autentičnih emocija i pametnog humora."
The Hollywood Reporter:"Suptilna, topla i beskrajno simpatična priča o odrastanju koja podsjeća na najbolje radove Johna Hughesa."
RogerEbert.com:"Iako se bavi dobro poznatim motivima, 'The Way Way Back' osvaja svojim srcem, sjajno napisanim dijalozima i fenomenalnom glumačkom ekipom."
Iain Forsyth, Jane Pollard, 2025, Ujedinjeno Kraljevstvo, 99 min
Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Derek Jacobi, Suki Waterhouse.
1979. Marianne Faithfull je izdala album Broken English. Prethodilo mu je desetljeće potpune osobne kataklizme, u kojem se nekada prelijepa Jaggerova muza, pjevačica zvonkog glasa i eterične pojave borila s ovisnošću o heroinu i anoreksijom, bolešću i odbačenošću koja je išla do beskućništva.
Sve je to dovelo i do erozije njezinog nježnog, slatkog pop-folk vokala. Marianne se vratila s dubokim, hrapavim, napuklim zvukom koji kipti bijesom i tragikom, a u 1979., godini punka, ta je promjenu bila dočekana sa respektom i iznova je etablirala na sceni kao posve novu, autoritativnu javnu osobu. Umjesto dopadljivih balada, album je donio revolucionarni miks post-punka, novog vala i "hladnog" synth-pop/disco zvuka.
Broken English je dokumentarno-igrani film koji donosi dubok i nekonvencionalan portret ove kultne glazbenice. Realiziran je uz potpunu suradnju Marianne Faithfull i predstavlja njezinu konačni, smioni umjetnički statement prije smrti u siječnju 2025.
Namjesto klasične biografije, spajaju se intervjui, arhivske snimke i igrani elementi, a odvija se unutar fiktivne institucije The Ministry of Not Forgetting, u kojoj likovi istražuju njezinu ostavštinu, sjećanja i mitologiju.
U fiktivnim ulogama unutar "Ministarstva" pojavljuju se velika glumačka imena poput Tilde Swinton i Georgea MacKaya, dok naraciju vodi slavni Derek Jacobi, a film uključuje i dirljive izvedbe kolega i štovatelja, među kojima su Nick Cave, Courtney Love, Suki Waterhouse i Beth Orton.
Jadran Boban, 2025., HR, 84'
„Vučja gozba" prikazuje život ljudi u Ravnim kotarima i Bukovici, samo dvadesetak kilometara od popularnih turističkih destinacija na obali. Sela na tom području su devastirana i ruševna, njive su zarasle u korov, mnogi su putovi neprohodni. Nema kafića, društvenog doma, trgovine ni autobusne stanice. U takvom društveno izoliranom području pojavili su se vukovi, koji napadaju stada. Mještani se osjećaju ugroženo, a među njima se širi priča da Europska unija i Vlada potajno helikopterima dovode vukove kako bi ih otjerali i napravili mjesta za nove industrije. Ana, veterinarka zadužena za procjenu štete od vuka, pokušava ih razuvjeriti, no nailazi na snažan otpor i počinje se pitati koje je njena stvarna misija. Jer vuk je postao metafora za državu, za sistemsku nebrigu, za strukturalno nasilje.
Jadran Boban, 2025., HR, 84'
„Vučja gozba" prikazuje život ljudi u Ravnim kotarima i Bukovici, samo dvadesetak kilometara od popularnih turističkih destinacija na obali. Sela na tom području su devastirana i ruševna, njive su zarasle u korov, mnogi su putovi neprohodni. Nema kafića, društvenog doma, trgovine ni autobusne stanice. U takvom društveno izoliranom području pojavili su se vukovi, koji napadaju stada. Mještani se osjećaju ugroženo, a među njima se širi priča da Europska unija i Vlada potajno helikopterima dovode vukove kako bi ih otjerali i napravili mjesta za nove industrije. Ana, veterinarka zadužena za procjenu štete od vuka, pokušava ih razuvjeriti, no nailazi na snažan otpor i počinje se pitati koje je njena stvarna misija. Jer vuk je postao metafora za državu, za sistemsku nebrigu, za strukturalno nasilje.
Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.
Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.
Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.
Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.
Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.
Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.
Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)
Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.
Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.
Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.
Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.
Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.
Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.
Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)
Iain Forsyth, Jane Pollard, 2025, Ujedinjeno Kraljevstvo, 99 min
Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Derek Jacobi, Suki Waterhouse.
1979. Marianne Faithfull je izdala album Broken English. Prethodilo mu je desetljeće potpune osobne kataklizme, u kojem se nekada prelijepa Jaggerova muza, pjevačica zvonkog glasa i eterične pojave borila s ovisnošću o heroinu i anoreksijom, bolešću i odbačenošću koja je išla do beskućništva.
Sve je to dovelo i do erozije njezinog nježnog, slatkog pop-folk vokala. Marianne se vratila s dubokim, hrapavim, napuklim zvukom koji kipti bijesom i tragikom, a u 1979., godini punka, ta je promjenu bila dočekana sa respektom i iznova je etablirala na sceni kao posve novu, autoritativnu javnu osobu. Umjesto dopadljivih balada, album je donio revolucionarni miks post-punka, novog vala i "hladnog" synth-pop/disco zvuka.
Broken English je dokumentarno-igrani film koji donosi dubok i nekonvencionalan portret ove kultne glazbenice. Realiziran je uz potpunu suradnju Marianne Faithfull i predstavlja njezinu konačni, smioni umjetnički statement prije smrti u siječnju 2025.
Namjesto klasične biografije, spajaju se intervjui, arhivske snimke i igrani elementi, a odvija se unutar fiktivne institucije The Ministry of Not Forgetting, u kojoj likovi istražuju njezinu ostavštinu, sjećanja i mitologiju.
U fiktivnim ulogama unutar "Ministarstva" pojavljuju se velika glumačka imena poput Tilde Swinton i Georgea MacKaya, dok naraciju vodi slavni Derek Jacobi, a film uključuje i dirljive izvedbe kolega i štovatelja, među kojima su Nick Cave, Courtney Love, Suki Waterhouse i Beth Orton.
Kolja Saksida, 2019., Slovenija, Hrvatska, 32'
Myrsini Aristidou, 2026., Cipar, Danska, Grčka, 102'
Itonje Søimer Guttormsen, 2026., Norveška, Švedska, 120'
Malek Bensmail, 2026., Alžir, Francuska, Švicarska, 106'
Angelica Ruffier, 2026., Švedska, Norveška, 95'
Iain Forsyth, Jane Pollard, 2025, Ujedinjeno Kraljevstvo, 99 min
Uloge: Tilda Swinton, George MacKay, Derek Jacobi, Suki Waterhouse.
1979. Marianne Faithfull je izdala album Broken English. Prethodilo mu je desetljeće potpune osobne kataklizme, u kojem se nekada prelijepa Jaggerova muza, pjevačica zvonkog glasa i eterične pojave borila s ovisnošću o heroinu i anoreksijom, bolešću i odbačenošću koja je išla do beskućništva.
Sve je to dovelo i do erozije njezinog nježnog, slatkog pop-folk vokala. Marianne se vratila s dubokim, hrapavim, napuklim zvukom koji kipti bijesom i tragikom, a u 1979., godini punka, ta je promjenu bila dočekana sa respektom i iznova je etablirala na sceni kao posve novu, autoritativnu javnu osobu. Umjesto dopadljivih balada, album je donio revolucionarni miks post-punka, novog vala i "hladnog" synth-pop/disco zvuka.
Broken English je dokumentarno-igrani film koji donosi dubok i nekonvencionalan portret ove kultne glazbenice. Realiziran je uz potpunu suradnju Marianne Faithfull i predstavlja njezinu konačni, smioni umjetnički statement prije smrti u siječnju 2025.
Namjesto klasične biografije, spajaju se intervjui, arhivske snimke i igrani elementi, a odvija se unutar fiktivne institucije The Ministry of Not Forgetting, u kojoj likovi istražuju njezinu ostavštinu, sjećanja i mitologiju.
U fiktivnim ulogama unutar "Ministarstva" pojavljuju se velika glumačka imena poput Tilde Swinton i Georgea MacKaya, dok naraciju vodi slavni Derek Jacobi, a film uključuje i dirljive izvedbe kolega i štovatelja, među kojima su Nick Cave, Courtney Love, Suki Waterhouse i Beth Orton.
Carla Simón, 2025., Njemačka, Španjolska, 114 min
Uloge: Llúcia Garcia, Mitch Martín, Tristán Ulloa, Miryam Gallego, Sara Casasnovas, Alberto Gracia, José Ángel Egido, Janet Novás, Celine Tyll.
Ljeto 2004. Marina ima 18 godina i putuje u Vigo, grad na atlantskoj obali Španjolske, kako bi od bake i djeda s očeve strane dobila potpis potreban za prijavu za stipendiju na filmskoj akademiji. Budući da su joj roditelji umrli, ovo administrativno putovanje pretvara se u osobno hodočašće (romería). Vođena majčinim dnevnikom i kroz druženje s rođacima, Marina pokušava rekonstruirati sliku o svojim roditeljima. Pritom nailazi na zid šutnje imućne obitelji koja pokušava sakriti mračnu prošlost – priču o ovisnosti o heroinu i sjenama epidemije AIDS-a koja je pokosila "izgubljenu generaciju" Španjolske nakon pada Francove diktature.
Romeria je intimna i vizualno očaravajuća drama hvaljene katalonske redateljice Carle Simón. Film zaokružuje njezinu neslužbenu autobiografsku trilogiju, koju čine još Ljeto 1993. i Alcarràs, a bave se potragom za obiteljskim korijenima i suočavanjem s prešućenim traumama prošlosti. No, za razliku od prethodnih radova koji su bili posve realistični, ovaj film kreće u smjeru magičnog realizma. Kroz sekvence snova i vizualne refleksije, film spaja sadašnjost s fragmentima prošlosti iz osamdesetih godina, a sjajna fotografija Hélène Louvart koristi tople, suncem obasjane kadrove koji su u oštrom kontrastu s teškim, emotivno razornim obiteljskim tajnama koje izbijaju na površinu.
Tema ima veliku povijesnu i društvenu težinu jer progovara o prešućenoj epidemiji koja je pogodila mlade u Španjolskoj tijekom eksplozije sloboda i klupske scene nakon tranzicije u demokraciju.
Scenarij je inspiriran stvarnim životom Carle Simón. Njezini su roditelji preminuli od posljedica AIDS-a kada je bila dijete, a u filmu je koristila stvarne dnevnike i pisma svoje majke.Film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
Financial Times:"Prekrasno i melankolično putovanje koje spaja dokumentaristički pristup s poezijom. Llúcia Garcia posjeduje magnetsku prisutnost na ekranu."
Sight & Sound:"Ovaj film potvrđuje nevjerojatan talent Carle Simón za hvatanje naturalizma, dok istovremeno označava hrabar novi korak prema magičnom realizmu."
The Skinny:"Nevjerojatno pametno vođena priča. Sunčani vizuali služe kao melem za oči, koji postupno biva uzdrman trenucima tihe i duboke obiteljske devastacije."
Dennis Harvey, Lars Lovén, 2025, Irska/Švedska, 90 min
Novi uzlet alternativne folk i tradicionalne glazbene scene upravo se događa u Irskoj. Mladi, buntovni i duhoviti umjetnici koriste glazbu kako bi redefinirali irsku kulturu i otvoreno progovorili protiv autoriteta, stvarajući melodije s ciljem da "zaplaše svećenike i političare". Narativ se fluidno prenosi s jednog glazbenika na drugog, baš poput melodije na tradicionalnim okupljanjima. Sniman je na javnim prostorima i u domovima glazbenika, a redatelji su dopuštali prolaznicima da prekidaju snimanje kako bi ulovili autentičan duh irskih ulica.
Irska obilježava stotu obljetnicu djelomične neovisnosti, a ova se „Kektska utopija“ referira na postkolonijalno društvo rastrgano između povijesnih trauma, očuvanja irskog jezika i potrage za modernim identitetom kroz punk, hip-hop i rave utjecaje u folku.
Indiewire: "Ovaj dojmljiv film govori o modernoj renesansi, posebice o tome kako su umjetnici iz žanrova poput punka i hip-hopa pod utjecajem irskog folka koji se bori s kolonijalnim ranama".
FilmCarnage: "Posjeduje iskrenu kvalitetu i prividnu jednostavnost, ali ispod toga nudi nešto mnogo kompleksnije
U filmu se pojavljuju The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto, Lankum, Jinx Lennon, Branwen, Naoise Mac Cathmhaoil, Rising Damp, Young Spencer, Eoghan Ó Ceannabháin, Róis, Post Punk Podge, Susan Hughes, Tadhg Mulligan, Alfie Mulligan, Múlú, Niamh Moriarty, Cathail O'Mhaoil, Summer Newman, Eimear Níc Ionnrachtaigh, Eoghan Ó Garmaile, Lilí Ní Dhomhnaill.
Annemarie Jacir, 2025, Palestina/UK/Francuska, 119 min
Uloge: Ali Suliman, Saleh Bakri, Maisa Abd Elhadi, Adam Bakri, David Thewlis, Harris Dickinson, Ashraf Barhom, Yasmine Al Massri.
Film Palestine '36 u režiji ugledne autorice Annemarie Jacir povijesna je drama epskih razmjera koja se bavi jednim od ključnih, a u kinematografiji rijetko prikazivanih trenutaka bliskoistočne povijesti – Velikim arapskim ustankom 1936. godine.
Fabula se vrti oko grupe mladih palestinskih idealista, intelektualaca i seljaka koji se udružuju u masovnom štrajku i oružanom otporu protiv britanske kolonijalne vlasti i politike eksproprijacije zemlje. Kroz prizmu jedne obitelji iz Jeruzalema, film prikazuje rađanje modernog nacionalnog identiteta, unutarnje političke podjele među samim Palestincima te brutalne metode gušenja pobune koje su koristile britanske trupe, a koje će dugoročno oblikovati sudbinu cijele regije u desetljećima koja dolaze. Film uspješno spaja epske scene masovnih prosvjeda i gerilskog ratovanja u brdima Galileje s intimnom obiteljskom dramom, koristeći autentične lokacije i impresivnu rekonstrukciju epohe.
Annemarie Jacir donosi pedantno istražen povijesni narativ o razdoblju koje prethodi događajima iz 1948. godine, osvjetljavajući korijene sukoba iz perspektive samih sudionika ustanka. Pri tom dekonstruira romantiziranu sliku britanskog mandata, prikazujući složene geopolitičke igre, vojnu cenzuru i taktičke saveze tog vremena.
Redateljica je provela više od pet godina u arhivima u Londonu i Jeruzalemu, koristeći privatna pisma, dnevnike i memoare stvarnih sudionika ustanka kako bi osigurala povijesnu točnost.Zbog kompleksnosti produkcije, film je okupio vrhunske europske i arapske filmske profesionalce, a dio britanskih vojnika glume poznati karakterni glumci iz Velike Britanije.Snimanje se odvijalo pod strogim sigurnosnim i logističkim ograničenjima na nekoliko lokacija na Bliskom istoku.
Le Monde:"Politički hrabar i vizualno besprijekoran film. Annemarie Jacir stvara povijesnu fresku koja odjekuje nevjerojatnom suvremenošću."
The Guardian:"Epska drama u najboljem smislu riječi. 'Palestine '36' uspijeva biti povijesno precizna lekcija i duboko dirljiva ljudska priča o dostojanstvu i otporu."
Cineuropa:"Kamera hvata surovu ljepotu krajolika koji postaje ravnopravan lik u ovoj tragediji. Jacir ponovno dokazuje da je jedan od najvažnijih glasova arapske kinematografije."
Carla Simón, 2025., Njemačka, Španjolska, 114 min
Uloge: Llúcia Garcia, Mitch Martín, Tristán Ulloa, Miryam Gallego, Sara Casasnovas, Alberto Gracia, José Ángel Egido, Janet Novás, Celine Tyll.
Ljeto 2004. Marina ima 18 godina i putuje u Vigo, grad na atlantskoj obali Španjolske, kako bi od bake i djeda s očeve strane dobila potpis potreban za prijavu za stipendiju na filmskoj akademiji. Budući da su joj roditelji umrli, ovo administrativno putovanje pretvara se u osobno hodočašće (romería). Vođena majčinim dnevnikom i kroz druženje s rođacima, Marina pokušava rekonstruirati sliku o svojim roditeljima. Pritom nailazi na zid šutnje imućne obitelji koja pokušava sakriti mračnu prošlost – priču o ovisnosti o heroinu i sjenama epidemije AIDS-a koja je pokosila "izgubljenu generaciju" Španjolske nakon pada Francove diktature.
Romeria je intimna i vizualno očaravajuća drama hvaljene katalonske redateljice Carle Simón. Film zaokružuje njezinu neslužbenu autobiografsku trilogiju, koju čine još Ljeto 1993. i Alcarràs, a bave se potragom za obiteljskim korijenima i suočavanjem s prešućenim traumama prošlosti. No, za razliku od prethodnih radova koji su bili posve realistični, ovaj film kreće u smjeru magičnog realizma. Kroz sekvence snova i vizualne refleksije, film spaja sadašnjost s fragmentima prošlosti iz osamdesetih godina, a sjajna fotografija Hélène Louvart koristi tople, suncem obasjane kadrove koji su u oštrom kontrastu s teškim, emotivno razornim obiteljskim tajnama koje izbijaju na površinu.
Tema ima veliku povijesnu i društvenu težinu jer progovara o prešućenoj epidemiji koja je pogodila mlade u Španjolskoj tijekom eksplozije sloboda i klupske scene nakon tranzicije u demokraciju.
Scenarij je inspiriran stvarnim životom Carle Simón. Njezini su roditelji preminuli od posljedica AIDS-a kada je bila dijete, a u filmu je koristila stvarne dnevnike i pisma svoje majke.Film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
Financial Times:"Prekrasno i melankolično putovanje koje spaja dokumentaristički pristup s poezijom. Llúcia Garcia posjeduje magnetsku prisutnost na ekranu."
Sight & Sound:"Ovaj film potvrđuje nevjerojatan talent Carle Simón za hvatanje naturalizma, dok istovremeno označava hrabar novi korak prema magičnom realizmu."
The Skinny:"Nevjerojatno pametno vođena priča. Sunčani vizuali služe kao melem za oči, koji postupno biva uzdrman trenucima tihe i duboke obiteljske devastacije."
Annemarie Jacir, 2025, Palestina/UK/Francuska, 119 min
Uloge: Ali Suliman, Saleh Bakri, Maisa Abd Elhadi, Adam Bakri, David Thewlis, Harris Dickinson, Ashraf Barhom, Yasmine Al Massri.
Film Palestine '36 u režiji ugledne autorice Annemarie Jacir povijesna je drama epskih razmjera koja se bavi jednim od ključnih, a u kinematografiji rijetko prikazivanih trenutaka bliskoistočne povijesti – Velikim arapskim ustankom 1936. godine.
Fabula se vrti oko grupe mladih palestinskih idealista, intelektualaca i seljaka koji se udružuju u masovnom štrajku i oružanom otporu protiv britanske kolonijalne vlasti i politike eksproprijacije zemlje. Kroz prizmu jedne obitelji iz Jeruzalema, film prikazuje rađanje modernog nacionalnog identiteta, unutarnje političke podjele među samim Palestincima te brutalne metode gušenja pobune koje su koristile britanske trupe, a koje će dugoročno oblikovati sudbinu cijele regije u desetljećima koja dolaze. Film uspješno spaja epske scene masovnih prosvjeda i gerilskog ratovanja u brdima Galileje s intimnom obiteljskom dramom, koristeći autentične lokacije i impresivnu rekonstrukciju epohe.
Annemarie Jacir donosi pedantno istražen povijesni narativ o razdoblju koje prethodi događajima iz 1948. godine, osvjetljavajući korijene sukoba iz perspektive samih sudionika ustanka. Pri tom dekonstruira romantiziranu sliku britanskog mandata, prikazujući složene geopolitičke igre, vojnu cenzuru i taktičke saveze tog vremena.
Redateljica je provela više od pet godina u arhivima u Londonu i Jeruzalemu, koristeći privatna pisma, dnevnike i memoare stvarnih sudionika ustanka kako bi osigurala povijesnu točnost.Zbog kompleksnosti produkcije, film je okupio vrhunske europske i arapske filmske profesionalce, a dio britanskih vojnika glume poznati karakterni glumci iz Velike Britanije.Snimanje se odvijalo pod strogim sigurnosnim i logističkim ograničenjima na nekoliko lokacija na Bliskom istoku.
Le Monde:"Politički hrabar i vizualno besprijekoran film. Annemarie Jacir stvara povijesnu fresku koja odjekuje nevjerojatnom suvremenošću."
The Guardian:"Epska drama u najboljem smislu riječi. 'Palestine '36' uspijeva biti povijesno precizna lekcija i duboko dirljiva ljudska priča o dostojanstvu i otporu."
Cineuropa:"Kamera hvata surovu ljepotu krajolika koji postaje ravnopravan lik u ovoj tragediji. Jacir ponovno dokazuje da je jedan od najvažnijih glasova arapske kinematografije."
Rob Reiner, 1986., SAD, 89 min
Ostani uz mene (Stand by Me) jedno je od najljepših i najutjecajnijih ostvarenja o odrastanju u povijesti kinematografije. Nostalgična, gorko-slatka dramaje adaptacija autobiografske novele Tijelo (The Body) Stevena Kinga, koji je izjavio da je to jedna od rijetkih ekranizacija njegovih djela kojom je potpuno oduševljen i koja je vjerno pogodila duh njegova djetinjstva. Priča je ispričana kroz retrospekciju odraslog Gordieja (glas Richarda Dreyfussa), uspješnog pisca, što filmu daje dubok ton melankolije i refleksije nad prošlošću. Njegova radnja je smještena u ljeto 1959. godine u malom utopijskom gradiću Castle Rock u državi Oregon. Četvorica dvanaestogodišnjih prijatelja — osjetljivi i daroviti Gordie (Wil Wheaton), buntovni Chris (River Phoenix) iz disfunkcionalne obitelji, ekscentrični Teddy (Corey Feldman) i plašljivi Vern (Jerry O'Connell) — načuju da se u obližnjoj šumi nalazi tijelo dječaka kojeg je udario vlak. Vođeni željom da postanu lokalni heroji, dječaci lažu roditeljima i kreću na dvodnevno pješačenje duž željezničke pruge. Ono što započinje kao uzbudljiva avantura pretvara se u emocionalno putovanje tijekom kojeg se suočavaju sa svojim najdubljim strahovima, obiteljskim traumama i spoznajom o prolaznosti života.
Film je postavio visoke standarde za sve buduće filmove i serije o dječjim avanturama, i izravan je uzor serijama poputStranger Things. Iako su protagonisti djeca, film je emocionalno zreo i izbjegava infantilnost i patetiku. Likovi psuju, puše i razgovaraju o ozbiljnim egzistencijalnim temama poput smrti, zlostavljanja i neizvjesne budućnosti.
Roger Ebert:"Mali, ali nevjerojatno moćan film. On ne govori o tome kako djeca vide svijet, već o tome kako se sjećamo onoga što smo osjećali kad smo bili djeca."
The New York Times:"Glumačke izvedbe, osobito tragično preminulog Rivera Phoenixa, posjeduju rijetku iskrenost koja nadilazi uobičajene holivudske klišeje o odrastanju."
Variety:"Rob Reiner je režirao pravo malo čudo od filma koje savršeno balansira između humora, napetosti i duboke ljudske topline."
Baz Luhrmann, 2025, US, Australija, 96'
Sudjeluju: Elvis Presley (arhivske snimke), Austin Butler, Tom Hanks, Priscilla Presley, Jerry Schilling
Vizualno spektakularno ostvarenje australskog vizionara Baza Luhrmannaspaja dokumentarne, koncertne i igrane elemente, nastavljajući redateljevu fascinaciju Kraljem rock 'n' rolla (2022. Luhrmann je snimio odličan igrani film„Elvis“)
Gledatelj putuje kroz evoluciju Elvisovih nastupa uživo – od ranih, sirovih dana u Memphisu i kultnog povratničkog specijala iz 1968. ('68 Comeback Special), pa sve do grandiozne, ali tragične ere u Las Vegasu tijekom sedamdesetih. Luhrmann koristi do sada neviđene, restaurirane i digitalno pročišćene arhivske snimke Elvisovih stvarnih koncerata te ih montira i isprepliće s novim, igranim sekvencama, pružajući publici osjećaj da sjedi u prvom redu mitskih nastupa koji su promijenili povijest glazbe. Pri tom koristi najsuvremeniju tehnologiju restauracije slike i zvuka, a prepoznatljiv Luhrmannov autorski stil, brza montaža, raskošna kostimografija, jarki vizualni efekti i dramatični prijelazi, pretvaraju arhivske snimke u dinamičan i moderan spektakl. Produkcija je dobila ekskluzivan pristup privatnim arhivama obitelji Presley, te su u filmu korišteni kilometri filmske trake s proba i privatnih trenutaka koji nikada prije nisu javno prikazani.Slično kao u soundtracku za film iz 2022., Luhrmann je ponovno okupio suvremene glazbene zvijezde koje su radile na remiksima i aranžmanima originalnih Elvisovih živih izvedbi, spajajući vintage zvuk s modernom produkcijom. Austin Butler, koji je utjelovio Elvisa u igranom filmu, sudjeluje u projektu kroz uvodne narativne segmente i specifične rekreacije izgubljenih scenskih trenutaka.Za razliku od klasičnih koncertnih filmova, EPiC ima jasnu dramaturšku strukturu koja prati Elvisovu psihološku i fizičku transformaciju kroz njegov odnos s publikom na sceni.
Rolling Stone:"Luhrmann je uspio nemoguće: natjerao nas je da zaboravimo da gledamo ekran i povjerujemo da je Kralj ponovno živ, u dvorani, tik ispred nas. Zvučni dizajn je naprosto seizmički."
The Hollywood Reporter:"EPiC je više od filma; to je senzorno preopterećenje u najboljem mogućem smislu. Čista ekstaza za oči i uši koja slavi samu srž Elvisove genijalnosti – njegovu scensku prisutnost."
Annemarie Jacir, 2025, Palestina/UK/Francuska, 119 min
Uloge: Ali Suliman, Saleh Bakri, Maisa Abd Elhadi, Adam Bakri, David Thewlis, Harris Dickinson, Ashraf Barhom, Yasmine Al Massri.
Film Palestine '36 u režiji ugledne autorice Annemarie Jacir povijesna je drama epskih razmjera koja se bavi jednim od ključnih, a u kinematografiji rijetko prikazivanih trenutaka bliskoistočne povijesti – Velikim arapskim ustankom 1936. godine.
Fabula se vrti oko grupe mladih palestinskih idealista, intelektualaca i seljaka koji se udružuju u masovnom štrajku i oružanom otporu protiv britanske kolonijalne vlasti i politike eksproprijacije zemlje. Kroz prizmu jedne obitelji iz Jeruzalema, film prikazuje rađanje modernog nacionalnog identiteta, unutarnje političke podjele među samim Palestincima te brutalne metode gušenja pobune koje su koristile britanske trupe, a koje će dugoročno oblikovati sudbinu cijele regije u desetljećima koja dolaze. Film uspješno spaja epske scene masovnih prosvjeda i gerilskog ratovanja u brdima Galileje s intimnom obiteljskom dramom, koristeći autentične lokacije i impresivnu rekonstrukciju epohe.
Annemarie Jacir donosi pedantno istražen povijesni narativ o razdoblju koje prethodi događajima iz 1948. godine, osvjetljavajući korijene sukoba iz perspektive samih sudionika ustanka. Pri tom dekonstruira romantiziranu sliku britanskog mandata, prikazujući složene geopolitičke igre, vojnu cenzuru i taktičke saveze tog vremena.
Redateljica je provela više od pet godina u arhivima u Londonu i Jeruzalemu, koristeći privatna pisma, dnevnike i memoare stvarnih sudionika ustanka kako bi osigurala povijesnu točnost.Zbog kompleksnosti produkcije, film je okupio vrhunske europske i arapske filmske profesionalce, a dio britanskih vojnika glume poznati karakterni glumci iz Velike Britanije.Snimanje se odvijalo pod strogim sigurnosnim i logističkim ograničenjima na nekoliko lokacija na Bliskom istoku.
Le Monde:"Politički hrabar i vizualno besprijekoran film. Annemarie Jacir stvara povijesnu fresku koja odjekuje nevjerojatnom suvremenošću."
The Guardian:"Epska drama u najboljem smislu riječi. 'Palestine '36' uspijeva biti povijesno precizna lekcija i duboko dirljiva ljudska priča o dostojanstvu i otporu."
Cineuropa:"Kamera hvata surovu ljepotu krajolika koji postaje ravnopravan lik u ovoj tragediji. Jacir ponovno dokazuje da je jedan od najvažnijih glasova arapske kinematografije."
George Lucas, 1973, SAD, 110 min
Uloge: Richard Dreyfuss, Ron Howard, Paul Le Mat, Charles Martin Smith, Cindy Williams, Candy Clark, Mackenzie Phillips, Harrison Ford, Wolfman Jack.
Američki grafiti jedno je od najvažnijih i najutjecajnijih ostvarenja u povijesti američke kinematografije. Kultni film Georgea Lucasa redefinirao je žanr tinejdžerskog filma, pokrenuo val nostalgije za pedesetim i šezdesetim godinama te uspostavio format filmova s bogatom pop-rock glazbenom podlogom.
Sve u njemu se događa tijekom jedne tople ljetne noći 1962. godine u kalifornijskom gradiću Modestu. Priča prati skupinu maturanata i najboljih prijatelja koji provode svoju posljednju noć u gradu prije odlaska na fakultet. Vozeći se automobilima kroz gradske ulice, posjećujući lokalni restoran s konobaricama na koturaljkama i slušajući tajanstvenog radijskog DJ-a Wolfmana Jacka, mladići proživljavaju niz ljubavnih zapleta, uličnih utrka i sitnih delikvenata, nesvjesni da se nalaze na pragu kraja jedne nevine ere. Posveta je američkoj subkulturi cruisinga – besciljne vožnje radi druženja, flertovanja i dokazivanja statusa. U skladu s tim, film nema klasičnu filmsku glazbu, već se u pozadini neprestano vrte autentični radijski hitovi s početka šezdesetih (ukupno 41 pjesma izvođača poput Buddyja Hollyja, The Beach Boysa i Chucka Berryja).
No, nije riječ samo o osobnoj priči. Film metaforički aludira na trenutak nevinosti prije ubojstva Kennedyja, eskalacije Vijetnamskog rata i procvata hipi pokreta. Prikazuje Ameriku kakva je bila tik pred veliku društvenu transformaciju. Nema linearnu radnju, već je strukturiran kao niz isprepletenih priča koje se odvijaju u rasponu od samo nekoliko sati, što je kasnije postao popularan narativni model u Hollywoodu.
Američki su grafiti lansirali karijere cijele generacije tada mladih glumaca, među kojima je i Harrison Ford, koji ovdje glumi Boba Falfa, bahatog vozača plavog Chevroleta
Snimljen za manje od milijun dolara (od čega je veći dio otišao na osiguravanje prava za korištenje popularnih pjesama) u samo 29 dana, odnosno noći, film je zaradio više od 140 milijuna dolara, postavši jedan od najprofitabilnijih projekata u povijesti i omogućivši Lucasu financijsku neovisnost za stvaranje Ratova zvijezda.
Roger Ebert:"Ovaj film nije samo remek-djelo nostalgije; on je topli, duhoviti i nevjerojatno točni dokument o vremenu koje je zauvijek nestalo. Lucas je uhvatio samu srž mladosti."
The New York Times:"Briljantno režirana i montirana komedija koja kroz zvukove rock 'n' rolla i miris benzina savršeno prenosi duh jedne generacije."
The New Yorker:"Jedan od rijetkih filmova koji uspijeva istovremeno biti nevjerojatno zabavan i duboko melankoličan u svom pogledu na prolaznost vremena."
Annemarie Jacir, 2025, Palestina/UK/Francuska, 119 min
Uloge: Ali Suliman, Saleh Bakri, Maisa Abd Elhadi, Adam Bakri, David Thewlis, Harris Dickinson, Ashraf Barhom, Yasmine Al Massri.
Film Palestine '36 u režiji ugledne autorice Annemarie Jacir povijesna je drama epskih razmjera koja se bavi jednim od ključnih, a u kinematografiji rijetko prikazivanih trenutaka bliskoistočne povijesti – Velikim arapskim ustankom 1936. godine.
Fabula se vrti oko grupe mladih palestinskih idealista, intelektualaca i seljaka koji se udružuju u masovnom štrajku i oružanom otporu protiv britanske kolonijalne vlasti i politike eksproprijacije zemlje. Kroz prizmu jedne obitelji iz Jeruzalema, film prikazuje rađanje modernog nacionalnog identiteta, unutarnje političke podjele među samim Palestincima te brutalne metode gušenja pobune koje su koristile britanske trupe, a koje će dugoročno oblikovati sudbinu cijele regije u desetljećima koja dolaze. Film uspješno spaja epske scene masovnih prosvjeda i gerilskog ratovanja u brdima Galileje s intimnom obiteljskom dramom, koristeći autentične lokacije i impresivnu rekonstrukciju epohe.
Annemarie Jacir donosi pedantno istražen povijesni narativ o razdoblju koje prethodi događajima iz 1948. godine, osvjetljavajući korijene sukoba iz perspektive samih sudionika ustanka. Pri tom dekonstruira romantiziranu sliku britanskog mandata, prikazujući složene geopolitičke igre, vojnu cenzuru i taktičke saveze tog vremena.
Redateljica je provela više od pet godina u arhivima u Londonu i Jeruzalemu, koristeći privatna pisma, dnevnike i memoare stvarnih sudionika ustanka kako bi osigurala povijesnu točnost.Zbog kompleksnosti produkcije, film je okupio vrhunske europske i arapske filmske profesionalce, a dio britanskih vojnika glume poznati karakterni glumci iz Velike Britanije.Snimanje se odvijalo pod strogim sigurnosnim i logističkim ograničenjima na nekoliko lokacija na Bliskom istoku.
Le Monde:"Politički hrabar i vizualno besprijekoran film. Annemarie Jacir stvara povijesnu fresku koja odjekuje nevjerojatnom suvremenošću."
The Guardian:"Epska drama u najboljem smislu riječi. 'Palestine '36' uspijeva biti povijesno precizna lekcija i duboko dirljiva ljudska priča o dostojanstvu i otporu."
Cineuropa:"Kamera hvata surovu ljepotu krajolika koji postaje ravnopravan lik u ovoj tragediji. Jacir ponovno dokazuje da je jedan od najvažnijih glasova arapske kinematografije."
Carla Simón, 2025., Njemačka, Španjolska, 114 min
Uloge: Llúcia Garcia, Mitch Martín, Tristán Ulloa, Miryam Gallego, Sara Casasnovas, Alberto Gracia, José Ángel Egido, Janet Novás, Celine Tyll.
Ljeto 2004. Marina ima 18 godina i putuje u Vigo, grad na atlantskoj obali Španjolske, kako bi od bake i djeda s očeve strane dobila potpis potreban za prijavu za stipendiju na filmskoj akademiji. Budući da su joj roditelji umrli, ovo administrativno putovanje pretvara se u osobno hodočašće (romería). Vođena majčinim dnevnikom i kroz druženje s rođacima, Marina pokušava rekonstruirati sliku o svojim roditeljima. Pritom nailazi na zid šutnje imućne obitelji koja pokušava sakriti mračnu prošlost – priču o ovisnosti o heroinu i sjenama epidemije AIDS-a koja je pokosila "izgubljenu generaciju" Španjolske nakon pada Francove diktature.
Romeria je intimna i vizualno očaravajuća drama hvaljene katalonske redateljice Carle Simón. Film zaokružuje njezinu neslužbenu autobiografsku trilogiju, koju čine još Ljeto 1993. i Alcarràs, a bave se potragom za obiteljskim korijenima i suočavanjem s prešućenim traumama prošlosti. No, za razliku od prethodnih radova koji su bili posve realistični, ovaj film kreće u smjeru magičnog realizma. Kroz sekvence snova i vizualne refleksije, film spaja sadašnjost s fragmentima prošlosti iz osamdesetih godina, a sjajna fotografija Hélène Louvart koristi tople, suncem obasjane kadrove koji su u oštrom kontrastu s teškim, emotivno razornim obiteljskim tajnama koje izbijaju na površinu.
Tema ima veliku povijesnu i društvenu težinu jer progovara o prešućenoj epidemiji koja je pogodila mlade u Španjolskoj tijekom eksplozije sloboda i klupske scene nakon tranzicije u demokraciju.
Scenarij je inspiriran stvarnim životom Carle Simón. Njezini su roditelji preminuli od posljedica AIDS-a kada je bila dijete, a u filmu je koristila stvarne dnevnike i pisma svoje majke.Film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.
Financial Times:"Prekrasno i melankolično putovanje koje spaja dokumentaristički pristup s poezijom. Llúcia Garcia posjeduje magnetsku prisutnost na ekranu."
Sight & Sound:"Ovaj film potvrđuje nevjerojatan talent Carle Simón za hvatanje naturalizma, dok istovremeno označava hrabar novi korak prema magičnom realizmu."
The Skinny:"Nevjerojatno pametno vođena priča. Sunčani vizuali služe kao melem za oči, koji postupno biva uzdrman trenucima tihe i duboke obiteljske devastacije."