KALENDAR DOGAĐANJA 2020. godina

Izložbe - 21.01.

PREMIJERE 74

19:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 22.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 23.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 25.01.

PREMIJERE 74

16:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 27.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 28.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 29.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 30.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 31.01.

PREMIJERE 74

8:00 sati


U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.

Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.



Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.

Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.

Karla Čudina



Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.

Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 06.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

19:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 07.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

16:30 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 09.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

8:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 10.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

8:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 11.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

8:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 12.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

8:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 13.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

8:00 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 14.03.

IZLOŽBA AKVARELA: ELEMENTI

16:30 sati


Slikarska grupa: IZ BIĆA BOJE
Voditeljica: Nina Elezović Šimunović
 

Izložbe - 26.05.

PREMIJERE 75

19:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 27.05.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 28.05.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 29.05.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 01.06.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 02.06.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 03.06.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 04.06.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 05.06.

PREMIJERE 75

8:00 sati


Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk


Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.

Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 17.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

11:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 18.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 19.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 20.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

17:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 23.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 24.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 25.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 26.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

8:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 27.06.

IZLOŽBA „ONI /THEY“

17:00 sati


Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.

Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.

Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.

Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.

Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.

Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“

10:30 - 11:00 Izjave za medije

11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter

11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split

11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu

11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split

12:00 Osvježenje

 
Izložbe - 30.06.

PREMIJERE 76

20:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 01.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 02.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 03.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 04.07.

PREMIJERE 76

18:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 06.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 07.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 08.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 09.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 10.07.

PREMIJERE 76

8:00 sati


U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.

Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.

Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.

Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.

„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys

Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.

Viktorija Meštrović Galunić

Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.

Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.

Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti

Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević

Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 13.07.

BLURRED LINES

20:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 14.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 15.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 16.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 17.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 20.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 21.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 22.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 23.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 24.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 27.07.

BLURRED LINES

10:00 sati


Izložba:

KARAM NATOUR

BLURRED LINES

ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.

Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.

_______________

 

KARAM NATOUR

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Kustosica: Olga Stefan 

_______________

ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES

_______________

Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan. 

IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU

_______________

Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru.  Natour stvara videe, ali i digitalne crteže.  Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika.  Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan.  Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna.  On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine. 

Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu.  U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj.  Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“.  Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski.  Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“.  Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?

Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma.  Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima.  Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć.  Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo.  Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom.  I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik.  Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče.  Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale.  Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno.  „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik.  Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak.  Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju.  Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora.  Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti?  Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.

Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja.  Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.

Iz predgovora Olga Stefan

KARAM NATOUR

_______________

Rođen u Nazaretu, 1992

Živi i radi u Tel-Avivu

Obrazovanje

2015-2017    MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv

2011-2015    BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2013         Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA

Predavač

2018-Today   Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem

2018-Today   Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv

2019         Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan

2019         Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College

2019         Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv

Samostalne izložbe

2019    “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018    “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

2018    “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel

2016    “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel

Grupne izložbe

2020   “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2020   “Best Interest”, ‎Koresh14, Jerusalem, Israel

2019   “Time Construction”, ‎Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Londohome, Bucharest, Romania

2019   “Nurse, Nurse”,  Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019   “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany

2019   “Drop Dead Funny”,  The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic

2019   “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia

2019   “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel

2019   “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel

2019   “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2019   “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel

2019   “Love in the Time of Social Media”, ‎Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland

2019   “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel

2019   “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia

2018   “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel

2018   “Illuminations”, ‎Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018   “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel

2018   “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel

2018   “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel

2018   “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018   “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel

2018   “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018   “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018   “Into The Bush”, ‎Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018   “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2018   “P=0.5”, The Social Gallery,  Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018   “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel

2018   “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA

2018   “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2018   “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017   “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017   “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel

2017    “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017   “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017   “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel

2017   “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel

2017   “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel

2017   “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel

2016    “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel

2016    “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel

2016    “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel

2015    “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA

2015    “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel

2015    “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel

2015    “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel

2015    “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA

2015    “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel

2015    “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA

2015    “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel

Projekcije filmskih festivala

2018    ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands

2018    Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017   15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia

2017    63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany

2017    Street film festival, Tel Aviv, Israel

2016   Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel

Razgovori i konferencije o umjetnicima

2019    Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel

2018    Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel

2018    Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel

2017    Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel

2017    No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel

2017    Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel

Nagrade i dotacije

2020    Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020    Artport Residency Program Grant, Tel Aviv

2019    La Maison Residency, France
2019    Artis Grant Program, Residency Grant

2019    Ostrovsky Family Fund, Video Grant

2018    The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel

2019    Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts

2018    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant

2018    Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival

2017    The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant

2017    Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design

2015    10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design

2012    Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design

Umjetničke rezidencije

2019    La Maison in Bourgogne, France

2019    Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel

Zbirke

Tel Aviv Museum Collection

Haaretz Collection

Janco Dada Museum Collection

Electra Company Collection

Private Collection

_______________

Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kultureZaklade Kultura nova, Grada Splita  i  medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.

HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.   

HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika

Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I

21000 Split

+38521348177

http://www.hulu-split.hr/

Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata

Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524

info@zlatnavrata.hr

Galerija Zlatna vrata

Dioklecijanova 7

radno vrijeme:  

ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00

 

Izložbe - 27.10.

PREMIJERE 77

19:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 28.10.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 29.10.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 30.10.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 31.10.

PREMIJERE 77

16:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 02.11.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 03.11.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 04.11.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 05.11.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 06.11.

PREMIJERE 77

8:00 sati


U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.

Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.

Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.

 

Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.

Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.

Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.

Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.

Vanda Franičević



Životopisi:

Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.

Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.



Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti



Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević



Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izložbe - 08.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 09.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 10.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 11.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 12.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 14.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 15.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 16.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 17.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 18.12.

PREMIJERE 78

17:00 sati


Umjetnica Marija Petrović svoj završni rad pod naslovom Autoportreti: Stalnost i promjenjivost identiteta, realizirala je 2020. godine kao studentica slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Kombiniranom tehnikom akrila i ugljena, Marija Petrović je svakodnevno, u kontinuitetu od četrdeset dana, slikala autoportrete ispisujući na njihove površine tekst koji se, ovisno o fazi stvaranja, četiri puta mijenjao. U početnoj fazi pojavljuje se tekst mijenjaj se upoznaj se, koji sugerira nužnost poniranja u sebe, te odmicanje od neutemeljenog straha od promjena. Poput evolucijskog koraka, na površini autoportreta kao idući tekst umjetnica ispisuje ne boj se pokušaj koji usko povezuje s prvim tekstom i čijim sadržajem zapravo nagovješćuje treći, koji glasi ne okreći se samo idi dalje. Poput kakva ohrabrenja i relaksacije vlastitog uma, Marija Petrović ispisanim tekstom kao da sama sebi poručuje da nema potrebe živjeti u ijednom drugom trenutku osim sadašnjem, što je dovodi i do četvrtog teksta kao posljednjeg koraka u stvaranju, a to je postoji samo sada danas je jedini dan. Tijekom ovog stvaralačkog traganja za spoznajom sebe, na površini autoportreta isplivavaju različite emocije i ekspresivnosti. Postižući svakodnevnu disciplinu stvaranja, ali i revnog pogleda u sebe, umjetnica kroz prikaz vanjštine razotkriva slojeve vlastite nutrine.
Disciplinu, kao nužan faktor ovog rada, moguće je shvatiti kao osobni izazov kojeg si postavlja Marija Petrović, što u konačnici potencira i promjenu kojoj teži. Uzimajući u razmatranje ekspresivnost i gestualnost ovih autoportreta, uočljiva je poveznica sa djelima Alberta Giacomettija, čiji potezi oslobođeni norme na njegovim slikama i crtežima dočaravaju sušti život. U postignutoj vještini kontinuirane, svakodnevne izrade autoportreta, konceptualno se očituje i utjecaj Julija Knifera ili Romana Opałke. Ponavljajući motiv meandra i ranije nastale serije autoportreta kod Julija Knifera, te ustrajnost u beskonačnom nabrajanju kod Romana Opałke, u uskoj su vezi s ovim Autoportretima Marije Petrović. Unatoč tome što je umjetnica svaki dan uporno slikala autoportret, u konačnici nijedan nije – niti može biti - isti. Rezultat ovog kreativnog procesa četrdeset je različitih individualnih slika, koje, sagledane zajedno, razotkrivaju priču o jednom autorefleksivnom putovanju. Izdvojenih četrdeset dana života jedne umjetnice i jednako toliko njezinih pogleda vlastite sebe, poput isječaka, vjerno prikazuju osobni razvitak, ali i svojevrsnu rapsodiju različitih ljudskih emocija.
Željka Vuko
Životopisi:
Marija Petrović rođena je u Pučišćima na otoku Braču 1998. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer likarski dizajner. Preddiplomski studij slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je 2020. godine u klasi red. prof. art. (T) Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić, u čijoj je klasi, na istoj instituciji, studentica prve godine diplomskog studija slikarstva.
Željka Vuko rođena je u Splitu 1998. godine. Završila je Prvu gimnaziju 2017. godine, klasični smjer. Studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbe - 22.12.

PREMIJERE 79

17:00 sati


Izložba PREMIJERE 79 Željke Pavelić postavljena je 22. prosinca 2020. u Lođi Centra Zlatna vrata. Može se razgledati 23.12.2020. od 17:00 do 20:30 sati i od 4. siječnja 2021. do 15. siječnja 2021.
 
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Tvoj problem naziv je grafičkog ciklusa kojim Željka Pavelić nastoji prikazati intimne sadržaje i motive kojima likovno prepričava različita skrojena mišljenja i emocionalna stanja. Sagledavanjem i otvaranjem vlastitog senzibiliteta u spoju s intelektualnim potrebama, umjetnica u sam proces nastanka djela prodire na intuitivnoj i logičnoj te podsvjesnoj i svjesnoj razini. Na taj način njeni unutrašnji nagoni za umjetničkim stvaranjem ispoljavaju intimnu notu stvarajući ekspresivno-narativne kompozicije.
Konceptualna točka ciklusa ponajviše se ogleda u vertikalno postavljanim likovnim elementima koji svojevrsno prikazuju umjetničino emocionalno uzdizanje i uspinjanje nad osobnim stanjima i procesima. Izrazita pažnja posvećena je figuraciji prikaza, dok neke od kompozicija odlikuje element apstrakcije u kojima umjetnica pronalazi nove puteve za komuniciranje likovne ideje. Pristupajući im intuitivno, upravo u tehnici bakropisa precizno i slobodno izražava svoje crtačke sposobnosti, a u odnosu unutrašnjeg i vanjskog svijeta materijalizira svoje ideje kako subjektivno tako i objektivno. Poseban značaj pridan je portretu i ljudskom liku, odnosno aktu u kojima umjetnica izražava kompleksnost vlastitog identiteta.
Harmoničnim ispreplitanjem mašte i stvarnosti, na tamnoj se ploči urezuju linije tih dvaju svjetova stvarajući osjećaj dinamike i pokreta, mira i statičnosti svih elemenata. Materijalizacijom emocija postojanje unutarnjeg straha se zamrzava, a refleksijom na životne probleme i emocionalna stanja slijedi „čišćenje” kao odlika osobnog i umjetničkog sazrijevanja.
Karla Čudina
Životopisi:
Željka Pavelić rođena je 1993. godine u Šibeniku. Nakon završenog smjera slikarstva pri Školi likovnih umjetnosti u Splitu, upisuje Umjetničku akademiju te 2020. godine diplomira na studiju Likovne kulture i likovne umjetnosti. Sudjelovala je na izložbama Grafička akcija Split-Osijek (2017.) i Nove grafičke priče (2020.) u Salonu Galić u Splitu.
Karla Čudina studentica je druge godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) (2019.) i radionici Skulptura kao kultura (2020.) u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
 
Izložbe - 23.12.

PREMIJERE 79

17:00 sati


Izložba PREMIJERE 79 Željke Pavelić postavljena je 22. prosinca 2020. u Lođi Centra Zlatna vrata. Može se razgledati 23.12.2020. od 17:00 do 20:30 sati i od 4. siječnja 2021. do 15. siječnja 2021.
 
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Tvoj problem naziv je grafičkog ciklusa kojim Željka Pavelić nastoji prikazati intimne sadržaje i motive kojima likovno prepričava različita skrojena mišljenja i emocionalna stanja. Sagledavanjem i otvaranjem vlastitog senzibiliteta u spoju s intelektualnim potrebama, umjetnica u sam proces nastanka djela prodire na intuitivnoj i logičnoj te podsvjesnoj i svjesnoj razini. Na taj način njeni unutrašnji nagoni za umjetničkim stvaranjem ispoljavaju intimnu notu stvarajući ekspresivno-narativne kompozicije.
Konceptualna točka ciklusa ponajviše se ogleda u vertikalno postavljanim likovnim elementima koji svojevrsno prikazuju umjetničino emocionalno uzdizanje i uspinjanje nad osobnim stanjima i procesima. Izrazita pažnja posvećena je figuraciji prikaza, dok neke od kompozicija odlikuje element apstrakcije u kojima umjetnica pronalazi nove puteve za komuniciranje likovne ideje. Pristupajući im intuitivno, upravo u tehnici bakropisa precizno i slobodno izražava svoje crtačke sposobnosti, a u odnosu unutrašnjeg i vanjskog svijeta materijalizira svoje ideje kako subjektivno tako i objektivno. Poseban značaj pridan je portretu i ljudskom liku, odnosno aktu u kojima umjetnica izražava kompleksnost vlastitog identiteta.
Harmoničnim ispreplitanjem mašte i stvarnosti, na tamnoj se ploči urezuju linije tih dvaju svjetova stvarajući osjećaj dinamike i pokreta, mira i statičnosti svih elemenata. Materijalizacijom emocija postojanje unutarnjeg straha se zamrzava, a refleksijom na životne probleme i emocionalna stanja slijedi „čišćenje” kao odlika osobnog i umjetničkog sazrijevanja.
Karla Čudina
Životopisi:
Željka Pavelić rođena je 1993. godine u Šibeniku. Nakon završenog smjera slikarstva pri Školi likovnih umjetnosti u Splitu, upisuje Umjetničku akademiju te 2020. godine diplomira na studiju Likovne kulture i likovne umjetnosti. Sudjelovala je na izložbama Grafička akcija Split-Osijek (2017.) i Nove grafičke priče (2020.) u Salonu Galić u Splitu.
Karla Čudina studentica je druge godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) (2019.) i radionici Skulptura kao kultura (2020.) u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.