Radu Jude, 2025., RO, CH, LU, BR, UK, 109'
Uloge: Gabriel Spahiu, Adonis Tanta, Eszter Tompa

Novi film Radu Judea, najznačajnijeg suvremenog rumunjskog redatelja,  funkcionira kao mješavina drame, komedije, humanizma i realizma – svih onih sastojaka koje Jude toliko voli ukomponirati u svoja filmska ostvarenja. Naslov filma je direktno posuđen od velikog Roberta Rossellinija („Europa ’51“). 

Nakon što ga istjeraju iz njegova skloništa u podrumu jedne kuće koja je stavljena na prodaju, beskućnik počini samoubojstvo. Orsolya, sudska ovršiteljica koja je angažirana da provede deložaciju na različite načine pokušava se nositi sa svojim osjećajem krivnje. Melanž drame i komedije ambijentiran je u Cluj, u etnički mješovitoj Transilvaniji, koji uslijed svoje transformacije u takozvani „pametni grad“ proživljava nasilnu gentrifikaciju, produbljivanje klasnih nejednakosti i kaotičan urbani razvoj. Svojom apsurdističkom oštricom Jude secira raznolike, ali komplementarne teme – krizu stanovanja, postsocijalističku ekonomiju, nacionalizam i moć jezika da petrificira društveni status. Njegovo odavanje hommagea spomenutoj Rossellinijevoj „Europi '51“ više se odvija u obliku karikature negoli metafizičke tragedije. Jer, dok Rossellinijeva protagonistkinja, u interpretaciji nezaboravne Ingrid Bergman, pronalazi olakšanje za svoju grižnju savjesti u smislenom djelovanju i brizi za siromašne i bolesne (u svojevrsnoj modernoj inačici svetosti koja nailazi na licemjernu osudu okoline i nadležnih institucija), Judeova protagonistkinja, u interpretaciji Eszter Tompa, ne uspijeva pronaći razrješenje za svoju moralnu krizu i tijekom progresa filmske radnje postaje sve ovisnija o validaciji i utješnom mišljenju okoline, uljuljkujući svoju opterećenu savjest na način koji neće uzdrmati status quo i dovesti do stvarne promjene. Dilema protagonistkinje na neugodno precizan način reflektira moralni relativizam i konformizam karakterističan za doba genocida u kojem živimo – na koji nitko od nas nije imun. Orsolya nije ubojica – odnosno jest – u mjeri u kojoj su/smo to i svi ostali unutar šireg ekonomskog sustava koji živimo. Judeov film nije toliko satira koliko refleksija na apsurdne i kompleksne načine na koje ljudi reagiraju na tragične događaje, bilo da se odvijaju u neposrednoj blizini ili bivaju konzumirani na sigurnoj udaljenosti sveprisutnih ekrana.

Arsen Oremović, 2025., HR  98'

Treći svijet” je više od dokumentarnog filma o Haustoru – legendarnom zagrebačkom bendu koji je oblikovao glazbenu scenu bivše Jugoslavije. To je priča o dvije kreativne suprotnosti: Darku Rundeku i Srđanu Sacheru. Kroz prodorne opservacije, novo okupljanje u studiju i živopisnu arhivu, film otkriva kako je u jednom trenutku zajednička sklonost magiji svakodnevice spojila ta dva kreativna svijeta da stvore treći.

Premijerno je prikazan u kolovozu na Sarajevo film festivalu, a njegov uspjeh se temelji i na činjenicu da nije samo film o jednom bendu, već i o jednom vremenu koje je i dan-danas neiscrpan izvor inspiracije i mitologizacije, u glazbi, u književnosti, i filmu. Osamdesete godine su umnogome vrijeme kada se dogodiovrhunac kulturnog booma u regiji, i razumijevanje tadašnjeg konteksta važno je i za razumijevanje sadašnjice.

Chan-wook Park, Južna Koreja, 2009., 133'
Uloge: Kang-ho Song, Ok-bin Kim, Hae-sook Kim,Ha-kyun Shin, In-hwan Park,Young-chang Song 

Film "Žeđ" (Bakjwi, 2009.) slavnog Park Chan-wooka jedinstveni je spoj vampirskog horora, mračne komedije i melodrame, inspiriran romanom Thérèse Raquin Emilea Zole.
Radnja prati Sang-hyuna (Song Kang-ho), cijenjenog katoličkog svećenika koji, nakon neuspjelog medicinskog eksperimenta, postaje vampir. Njegov moralni i vjerski integritet ubrzo se ruši pod teretom nagona za krvlju i rastuće, intenzivne afere s Tae-ju rezigniranom mladom suprugom njegova prijatelja.
Njihova veza je katalizator za eskalaciju nasilja i moralnog propadanja, pretvarajući Sang-hyunovu potragu za iskupljenjem u silazak u propast. Nadahnut klasičnim naturalističkim romanom Thérese Raquin Emilea Zole, Chan-wook Park majstorski balansira između profanog i sakralnog, stvarajući napetu atmosferu punu crnog humora i stiliziranog, ali snažnog nasilja. "Žeđ" je pohvaljen zbog svježeg pristupa vampirskom mitu i zbog izvanredne kemije između glavnih glumaca. Na Filmskom festivalu u Cannesu 2009. godine, film je osvojio prestižnu Nagradu žirija (Jury Prize), potvrđujući status Park Chan-wooka kao globalne autorske snage.
U glavnoj je ulozi čuveni korejski glumac Songu Kang-hou (Sjećanja na ubojstvo, Snowpiercer, Parazit).