Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.

Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.

Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.

Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.

Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.

Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.

Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)

Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess

Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.

Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.

Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.

Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).

Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo  Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).

Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.

Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Spike Lee, 1989, SAD, 120 min
Uloge: Spike Lee, Danny Aiello, Ossie Davis, Ruby Dee, Richard Edson, Giancarlo Esposito, Bill Nunn, John Turturro, Samuel L. Jackson, Rosie Perez, Martin Lawrence

Do the Right Thing je remek-djelo Spikea Leeja i jedan od najvažnijih i najutjecajnijih američkih filmova o rasnim odnosima, urbanom nasilju i društvenoj nepravdi.

Njegova se radnja odvija tijekom jednog nesnosno vrućeg ljetnog dana u Brooklynu, u četvrti Bedford-Stuyvesant. Mookie (Spike Lee) je mladi Afroamerikanac koji radi kao dostavljač u lokalnoj pizzeriji čiji je vlasnik Sal, Amerikanac talijanskog podrijetla. Kako temperatura raste, tako rastu i napetosti između afroameričkih stanovnika i talijanskih vlasnika lokala, pa bezazlena svađa prerasta u rasni sukob i demonstraciju policijske brutalnosti s tragičnim posljedicama.

Prepoznatljiv po jarkom, zasićenom koloritu (crveni i žuti tonovi) koji vizualno i psihološki utjelovljuju osjećaj nesnošljive ljetne vrućine, film prikazuje vrenje sustavnog rasizma i policijskog nasilja u SAD-u, te je zbog svoje povijesne i estetske važnosti, uvršten u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice. Spike Lee ne nudi crno-bijele odgovore. U skladu s time, završava dvama suprotstavljenim citatima — Martina Luthera Kinga Jr. o nenasilju i Malcolma X o nasilju kao legitimnoj samoobrani.

"Fight the Power", pjesma grupe Public Enemy, napisana je posebno za ovaj film na i provlači se kroz cijelu radnju kao himna otpora.

Iako je bio nominiran za najbolji scenarij i sporednog glumca, film je te godine, na iznenađenje publike i kritike, zaobiđen u glavnim kategorijama.

Milan Todorović, 2025, Srbija, 113 min
Uloge: Vasilije Prvulović, Nikola Kojo, Nataša Ninković, Slaven Došlo, Katarina Radivojević, Denis Murić.

Moderna adaptacija omiljenog tinejdžerskog romana Gradimira Stojkovića, topla je i duhovita drama koja uspješno spaja nostalgiju s izazovima suvremenog odrastanja.

Radnja prati Gvozdena Aleksandrića, zvanog Hajduk, tinejdžera iz unutrašnjosti koji se s roditeljima seli u Beograd. Dolazak u novu, veliku sredinu i polazak u osmi razred donose mu niz iskušenja. Hajduk se suočava s neprihvaćanjem vršnjaka, tinejdžerskim klanovima, prvim velikim ljubavima, ali i strogim školskim sustavom. Kroz humor, prkos i iskrena prijateljstva, on polako pronalazi svoje mjesto, učeći pritom što uistinu znači ostati vjeran sebi.

Radnja romana je prebačena u sadašnje vrijeme, vješto inkorporirajući elemente modernog života mladih (društvene mreže, tehnologiju) bez da je pritom gubi univerzalni šarm i poruku originalnog književnog djela. Režija je dinamična, montaža brza a vizualni stil privlačan mlađoj publici, ali bez gubitka emotivne dubine, koja ga čini privlačnim publici svih generacija. Ne libi se dotaći teme vršnjačkog nasilja, pritiska okoline i anksioznosti kod adolescenata.

Budući da je knjiga "Hajduk u Beogradu" bila iznimno popularna geberaciji odrasloj osamdesetih i devedesetih, film je u kinima okupio obiteljsku publiku – roditelje koji su odrasli uz knjigu i njihovu djecu. U tom smijeru „radi“ i soundtrack filma, koji  spaja moderni regionalni trap i pop-rock s obradama kultnih novovalnih pjesama.

Nat Faxon, Jim Rash, 2013., SAD, 104 min

Nat Faxon i Jim Rash napisali su scenarij i režirali ovaj film neposredno nakon što su osvojili Oscara za scenarij filma Nasljednici (The Descendants, 2011). U njemu, virtuozno balansiraju između teških obiteljskih tema (emocionalno zanemarivanje, prevara) i vedrog i nostalgičnog ljetnog humora.

Film je u potpunosti snimljen na stvarnoj lokaciji vodenog parka "Water Wizz" u Massachusettsu, koji je zadržao svoj retro izgled iz osamdesetih godina. U Water Wizzu,  sramežljivi će i povučeni četrnaestogodišnjak, koji nevoljko završi na putovanjus majkom (Toni Collette) i njezinim dominantnim i grubim novim partnerom (Steve Carell) proživjeti formativno ljeto svog života. Osjećajući se odbačeno i neshvaćeno u novom obiteljskom krugu, Duncan bježi od kuće i pronalazi posao u lokalnom vodenom parku. Tamo upoznaje Owena (Sam Rockwell), menadžera parka i vječitog dječaka, koji mu postaje mentor i očinska figura, te mu pomaže da stekne samopouzdanje i proživi ljeto koje će mu promijeniti život.

Zanimljivo je pratiti kao se ruše glumački stereotipi, posebice kroz ulogu Stevea Carella, inače sjajnog komičara i good guy tipa, koji glumi hladnog, manipulativnog i pasivno-agresivnog lika, dok Sam Rockwell briljira kao karizmatični i duhoviti spasitelj Duncanovog samopoštovanja. O Toni Collette ne treba ništa ni reći, ona je standardno izvrsna.

The Rolling Stone:"Ovaj film je savršen ljetni lijek. Sam Rockwell pruža izvedbu karijere, a film pršti od autentičnih emocija i pametnog humora."

The Hollywood Reporter:"Suptilna, topla i beskrajno simpatična priča o odrastanju koja podsjeća na najbolje radove Johna Hughesa."

RogerEbert.com:"Iako se bavi dobro poznatim motivima, 'The Way Way Back' osvaja svojim srcem, sjajno napisanim dijalozima i fenomenalnom glumačkom ekipom."