Alfred Hitchcock, 1960., SAD, 109'
Uloge: Anthony Perkins,Vera Miles,John Gavin, Martin Balsam, Janet Leigh

Vjerojatno najpoznatiji i najcitiraniji psihološki horor svih vremena, Psycho Alfreda Hitchcocka adaptacija je romana Roberta Blocha. Film predstavlja je frojdovsku studiju voajerizma, teme na koju se slavni redatelj vraćao više puta u svojoj bogatoj filmografiji, a koja je, kroz niz filmskih postupaka i metafora upravo u ovom filmu dovedena do savršenstva.

Film je šokirao publiku narativnim postupkom, najšokantniji dio kojeg je ubojstvo glavne zvijezde filma (u ikoničkojsceni pod tušem)čime su prekršena sva dotadašnja holywoodska pravila.

"Psiho" se bavio temama koje su u to vrijeme bile tabu, uključujući mentalnu bolest, transvestitizam i voajerizam. Anthony Perkins je u ulozi Normana Batesa stvorio arhetipskog, složenog i dirljivog psihopata, inspiriranog stvarnim serijskim ubojicom.

Snimljen gotovo nezavisno i s niskim budžetom, postigao je golem komercijalni uspjeh te demonstrirao moć autorske vizije nad studijskim sustavom. Njegov utjecaj se osjeća u modernom hororu, trilerima i televiziji.

Nominiran za četiri Oscara, među ostalim i u kategorijama najboljeg redatelja i sporedne ženske uloge, za koju je odlična Janet Leigh iste godine nominirana i za Zlatni globus.

Gore Verbinski, 1997., US, 98'

Obitelj miševa zauzeta je pripremama za blagdane u svom ugodnom seoskom domu, no planove im poremeti dolazak ljudske obitelji. No, odlučni i domišljati miševi neće odustati od svog prostora bez borbe. Nizom pametnih trikova započinju drzak obračun koji će vas natjerati da navijate za ove nestašne ‘štetočine’ do kraja.

Inspirirana obiteljskim filmskim klasicima, ova je priča pravi blagdanski film za cijelu obitelj.

Woody Allen, 1977., US, 93'
Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Carol Keane, Paul Simon, Christopher Walken

Film "Annie Hall"ključno je djelone samo unutar opusa Woody Allena, već i žanra romantične komedije, kojoj je dalo intelektualnu, introspektivnu i autorefleksivnu dimenziju. Film prati kaotičan odnos neurotičnog komičara Alvyja Singera (Allen) i slobodoumne Annie Hall (Diane Keaton), bilježeći uspone i padove moderne ljubavi.

Nastao na razmeđi Allenove „smiješne“ i „ozbiljne“ faze, važnost ovog djela leži najviše u inovativnom narativnom stilu. Allen je hrabro koristio ne-linearnu strukturu, rušenje četvrtog zida (direktno obraćanje publici), podijeljeni ekran, animaciju i retrospekciju kako bi istražio način razmišljanja i funkcioniranja glavnog lika i propitivao složene psihološke motive. "Annie Hall" je stvorila arhetip intelektualnog, anksioznog Njujorčanina, a dijalozi su postali sinonim za duhovitu, filozofsku analizu odnosa.

Film "Annie Hall" (1977.) osvojio je brojne prestižne nagrade, a najznačajnije su:

Nagrade Oscar (Academy Awards) – 1978.

4 od 5 glavnih nominacija:

Najbolji film (Best Picture)

Najbolji redatelj (Best Director) – Woody Allen

Najbolja glavna glumica (Best Actress in a Leading Role) – Diane Keaton

Najbolji originalni scenarij (Best Original Screenplay) – Woody Allen i Marshall Brickman

Nagrade BAFTA (British Academy Film Awards)

Najbolji film

Najbolji redatelj – Woody Allen

Najbolja glavna glumica – Diane Keaton

Najbolji scenarij – Woody Allen i Marshall Brickman

Nagrade Zlatni globus (Golden Globe Awards)

Najbolja glumica u igranom filmu – mjuzikl ili komedija (Best Actress in a Motion Picture – Musical or Comedy) – Diane Keaton

Također je izabran za očuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Država 1992. godine.

Chloé Zhao, 2025., US, 125'
Uloge: Jesse Buckley, Paul Mescal

Film "Hamnet" (koji je baziran na istoimenom romanu Maggie O'Farrell, a režira ga Oscarom nagrađena Chloé Zhao) nije klasična biografska priča o Williamu Shakespeareu. To je intimna i dirljiva drama o gubitku koja postavlja impresivnu, ali fiktivnu tezu: da je smrt Shakespeareovog jedanaestogodišnjeg sina, Hamneta bila katalizator za nastanak njegove najpoznatije tragedije, Hamleta.

Priča se uvelike fokusira na Shakespeareovu suprugu, Agnes Hathaway. Zhao, poznata po poetskim vizualima i sposobnosti da pejzaž i prostor pretvori u aktivni dio narativa i karakterizacije likova, Agnes uranja u prirodu, zelenilo, šumu, predstavljajući je kao biće zemlje i života, za razliku od Williama, koji je smješten u sobe, za stolove, u svratišta i zatvorene prostore. Povijesna činjenica smrti njihovog sina ovdje je uzeta kao pokretač jedne fiktivne, ali duboko ljudske priče o boli, stvaralaštvu i krhkim ljudskim odnosima.

"Hamnet" prikazuje najvećeg svjetskog dramatičara kao slomljenog oca čije je stvaralaštvo prožeto osobnom tragedijom. Film je hvaljen na festivalima, nagrađen je u Torontu, a kritičari ga vide kao jednog od najozbiljnijih kandidata za Oscara, posebno zbog emotivne snage i glumačkih izvedbi.

Nagrade i priznanja:

Glavna nagrada Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (TIFF):

Nagrada publike (People's Choice Award) – Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada na festivalu i često se smatra snažnim predskazateljem uspjeha na dodjeli Oscara (ranije ju je dobio i Zhaoin film Nomadland).

Nagrada publike na Filmskom festivalu BFI London (BFI London Film Festival):

Nagrada publike za najbolji dugometražni film (Audience Award for Best Feature).

Nagrada Vanguard na Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu (PSIFF):

Vanguard Award – Nagrada je dodijeljena redateljici Chloé Zhao te glavnim glumcima Jessie Buckley (u ranijim izvještajima pogrešno navedena kao Saoirse Ronan) i Paulu Mescalu.

Mill Valley Film Festival Award (dodijeljena Jessie Buckley).

Best Gala Film na Međunarodnom filmskom festivalu u San Diegu.

Nikola Ležaić, Srbija, Hrvatska, 2025., 114'

Nikola je nekoć snimao filmove, a danas je zaglavio u snimanju reklama. Kada dozna za mogućnost da konačno vrati kući posmrtne ostatke svoje bake, koja je tijekom rata bila prisiljena pobjeći iz Hrvatske u Srbiju, Nikola s ocem kreće na putovanje iz Beograda u Dalmaciju. Putem uči lekciju o roditeljstvu, obitelji i uspomenama koje ponekad nisu stvarne. Kako je ovdje tako zeleno melankolična je meditacija o zavičaju, identitetu i obitelji. Novi film redatelja Nikole Ležaića, poznatog po kultnom ostvarenju Tilva Roš (2010), premijerno je prikazan na Međunarodnom festivalu u Karlovym Varyma, a u Puli je u kategoriji manjinskih koprodukcija ovjenčan zlatnim arenama za najbolji film, mušku glumu i kameru.

Nikola Ležaić (Bor, 1981.) filmski je scenarist, redatelj i producent. Diplomirao je filmsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Njegov redateljski debitantski film Tilva Roš jedan je od najcjenjenijih suvremenih srpskih filmova. Premijerno je prikazan u Sarajevu gdje je osvojio nagradu Srce Sarajeva, a međunarodnu premijeru imao je u Locarnu. Prikazan je na više od 40 svjetskih festivala i osvojio je više od 20 nagrada. Bio je nominiran za najbolji debitantski film na dodjeli nagrada EFA 2011. Godine 2014. producirao je film Neposlušni koji je premijerno prikazan na Festivalu u Sundanceu. Režirao je više od 200 glazbenih i reklamnih spotova. Kako je ovdje tako zeleno? njegov je drugi dugometražni film.

Georgi M. Unkovski, 2025., MK, CZ, RS, HR, 97'
Uloge: Arif Jakup, Agush Agushev, Dora Akan Zlatanova, Aksel Mehmet, Selpin Kerim, Atila Klince

Premijerno prikazan na Filmskom festivalu Sundance, gdje je osvojio Posebnu nagradu žirija za kreativnu viziju i Nagradu publike, prvi dugometražni film Georgija M. Unkovskog govori o petnaestogodišnjem Ahmetu koji živi s ocem i bratom u malenom pastirskom makedonskom selu. Ljubav prema glazbi pruža mu bijeg od napornih i monotonih pastirskih obaveza, no svoju strast mora skrivati od strogog oca. Uz pomoć brata Naima, Ahmet odluči slijediti svoje glazbene ambicije kako bi zadivio Ayu, djevojku koja mu se sviđa, ali je već “obećana” drugome. Svoju će priliku dobiti na šumskom dance festivalu koji se sprema u njihovom selu, a koji će njihov ruralni krajolik transformirati u spektakl ritma, boja i pokreta. Dok pokušava pronaći vlastiti put, suočava se s očevim očekivanjima, pritiskom konzervativne zajednice te svojim prvim iskustvom ljubavi.

Glazbu za film potpisuje poznati hrvatski skladateljski duo, Alen i Nenad Sinkauz.