Fernando je talentirani mladi baletan iz Meksika koji sanja o uspjehu i selidbi u SAD. Vjerujući da će ga u tome podržati njegova bogata ljubavnica, američka filantropkinja Jennifer, napokon kreće na dugoiščekivani put, no njegov dolazak u SAD poremetit će Jenniferin „savršeni“ svijet i dovesti do sukoba dvaju različitih života i kultura… Novi film nagrađivanog meksičkog redatelja Michela Franca (Zalazak sunca, FMFS 2022.), u kojem glavne uloge tumače Jessica Chastain i Isaac Hernández, premijerno je prikazan u natjecateljskom programu ovogodišnjeg Berlin Film Festivala.

Fernando is a talented young ballet dancer from Mexico who dreams of international recognition and a life in the US. Believing that his wealthy lover, American philanthropist Jennifer, will support him in this endeavor, he finally sets off on his long-awaited journey leaving everything behind. However, his arrival in the US disrupts Jennifer's carefully curated world causing a clash of two different lives and cultures... New film by the award-winning Mexican director Michel Franco (New Order, Sundown), starring Jessica Chastain and Isaac Hernández, premiered in the competition program of Berlin Film Festival.

Roger Michell, 2020., UK, 95'
Uloge:Jim Broadbent, Helen Mirren, Matthew Goode

„Vojvoda" (The Duke), posljednji film Rogera Michella(najpoznatijeg po velikom hitu Notting Hill) koji je preminuo nedugo nakon negovog prvog prikazivanja, šarmantna je i dirljiva komična drama temeljena na apsolutno nevjerojatnoj istinitoj priči. Unatoč izvrsnim kritikama i omiljenosti među publikom (97% na Rotten Tomatoes) film je ostao u sjeni jer je, baš u vrijeme kada bi sigurno postigao uspjeh u kinima, nastupilo dugo razdoblje pandemije u kojima su kina bila zatvorena, i u dubokoj krizi još neko vrijeme.

Radnja nas vodi u Newcastle 1961. godine gdje živi Kempton Bunton, 60-godišnji ekscentrični taksisa, idealist, borac za socijalnu pravdu i nesuđeni književnik. Razočaran tretmanom starijih osoba u društvu, posebice činjenicom da siromašni umirovljenici moraju plaćati TV pretplatu, Kempton poduzima neobičan korak.

Orkestrira razrađenu, i što je najbolje - uspješnu krađu Goyinog portreta Vojvode od Wellingtona iz Nacionalne galerije u Londonu, jedne od najznačajnijih i najčuvanijih svjetskih galerija. Njegov je plan jednostavan: vratit će sliku, pod uvjetom da vlada osigura besplatan TV umirovljenicima. Sa neprocjenjivom umjetninom odloženom u spavaćoj sobi, on živi običan, istovremeno tragičan i komičan život sa suprugom.

Film vješto balansira humor s ozbiljnim temama klasnih razlika, integriteta i kompleksnih obiteljskih odnosa, posebno s njegovom suprugom Dorothy (Helen Mirren), koja ga pokušava držati na zemlji. "Vojvoda" je optimistična priča o idealizmu i hrabrosti običnog čovjeka koji se usudi ssuprotstaviti sustavu, slaveći ljudsku dobrotu i upornost u potrazi za pravdom, ali i slojevitost i najobičnijih, najsvakodnevnijih ljudi i postupaka.

Tato Kotetishvili, 2024., Gruzija, Nizozemska, 104'
Uloge: Nikolo Ghviniashvili, Nika Gongadze

Gonga i Bart na otpadu u Tbilisiju pronalaze kofer pun zahrđalih križeva. Marginalci, uvijek u potrazi za kakvim prihodom, dolaze na ideju da ih pretvore u neonska raspela i prodaju. Prodaja križeva za sve prigode, groblja, ukrase i rasvjetu po potrebi, pretvara se u ekscentričnu turu modernim Tbilisijem, kaotičnim gradom punim kontradiktornosti. Ljudi koje upoznajemo posredstvom dvojice trgovaca-početnika osebujan su presjek društva ukorijenjenog u ortodoksnu tradiciju, ali i otvorenog prema promjenama.  Film prate zvuci glazbe gruzijske underground scene.

„Korodirani urbani krajolik postaje reciklažno igralište u kojem svatko može nanovo osmisliti svoju osobnost i profesiju, identiteti su fluidni a namjere meandriraju prema putokazu na kojem se stapaju sveto i profano, urbano i ruralno, individualističko i kolektivno. Iako kapitalistička pohlepa crpi dostojanstvo građana Tbilisija pretvarajući umijeće življenja u korumpiranu i ispraznu igrariju, na margini su svi jednaki i ne haje za binarne opreke i hijerarhije moći. Jer kako kaže Bart - Pobjeda i poraz dvije su strane iste kovanice.“ (Dina Pokrajac)

Nagrade i festivali:

Locarno Film Festival (2024) – Zlatni leopard za najbolji film, nagrada mladog žirija; Asia Pacific  Screen Awards (2024) – najbolja režija; Hainan International Film Festival (2024); goEast Film Festival (2025) – najbolji film

Charles Laughton 1955., US, 92'

"Noć lovca" jedini je redateljski rad slavnog britanskog glumca Charlesa Laughtona i smatra se jednim od najosebujnijih, najutjecajnijih i vizualno najupečatljivijih američkih filmova 1950-ih. Film je bio komercijalni neuspjeh u svoje vrijeme, ali je desetljećima kasnije dosegao kultni status remek-djela.

Adaptacija je to romana Davisa Grubba, o dijaboličnom, samozvanom velečasnomHarryju Powellu (Robert Mitchum), serijskom ubojici s tetovažama "LOVE" (Ljubav) i "HATE" (Mržnja) na prstima, koja je kasnije postala popularan motiv u pop-kulturnoj ikonografiji. Nakon što u zatvoru dozna za skrivenih 10.000 dolara, Powell pronalazi i oženi udovicu svoje žrtve, kako bi izvukao tajnu o skrivenom novcu. U tom procesu njezina djeca postaju Powellove mete i kreću u očajnički bijeg rijekom.

Film obilježava visoko ekspresionistička estetika, potpuni odmak od holivudskog realizma svoga vremena, a snimatelj Stanley Cortez stvara nadrealnu atmosferu koristeći izrazito visokokontrastnu crno-bijelu fotografiju, dramatičnu rasvjetu i neobične kutove snimanja.Robertu Mitchumu ovo je vjerojatno uloga života, u kojoj je stvorio jednog od najjezivijih i najpamtljivijih filmskih negativaca – utjelovljenje iskonskog ljudskog zla prerušenog u vjerskog proroka.

Film se često tumači kao mračna bajka ili gotička priča smještena na Američki jug. Scene djece koja bježe čamcem rijekom na pozadini pastoralnih, ali zloslutnih krajolika spadaju među najpoetičnije u povijesti kinematografije, a istovremeno i duboko uznemirujuće.

"Noć lovca" je jedinstveno djelo sa golemim utjecajem na filmsku umjetnost, poetski horor u kojem temelicemjerja, nevinosti, dječjeg straha i sukoba dobra i zla, pri čemu lik stara žena koja štiti djecu (legendarna Lillian Gish), predstavlja snagu prave vjere i majčinske dobrote.

Margherita Ferri, 2024. IT, 114'

Rose Glass, 2019.UK, 84'
Uloge: Morfydd Clark, Jennifer Ehle

Saint Maud" impresivan redateljski debi Rose Glass, koju publika Kinoteke poznaje preko prošlogodišnjeg velikog hita „Love Lies Bleeding“, prikazanog i u izboru najboljih filmova godine. Psihološki je to horor koji istražuje granicu između vjerske ekstaze i mentalne bolesti.

Film prati Maud (Morfydd Clark), usamljenu i duboko religioznu bolničarku koja radi kao njegovateljica u kući Amande (Jennifer Ehle), bivše slavne plesačice oboljele od raka. Uvjerena da je "dotaknuta" od strane Boga, Maud svoju misiju u životu vidi u spašavanju Amandine duše.

Rose Glass majstorski koristi klaustrofobičan ambijent i subjektivnu perspektivu kako bi nas uvukla u Maudin narušeni um. Vizualno je intenzivan i klinički hladan, a scene Maudinog religioznog zanosa prikazane su s uznemirujućom tjelesnošću i elementima body horrora.

Ovo je sporogoreći, ali iznimno snažan karakter-studij o usamljenosti, potisnutoj traumi i fanatizmu. Kulminira jednim od najšokantnijih i najefektnijih završetaka suvremenog horora, ostavljajući publiku da propituje prirodu Maudinog "božanskog" poziva. Film je osvojio britansku nagradu BIFA za najboljeg debitantskog redatelja (Rose Glass) te je bio nominiran za nagrade BAFTA, potvrđujući status Rose Glass kao jedne od najuzbudljivijih novih