SOLARIS
50 GODINA: Solyaris, 1972. Andrej Tarkovski, 167 min. SSSR / RU
Scenarij: Fridrikh Gorenshteyn i Andrei Tarkovsky po romanu Stanislawa Lema
Uloge: Natalya Bondarchuk, Donatas Banionis, Jüri Järvet, Nikolaj Grinjko, Olga Barnet, Anatolij Solonitsyn, Olga Kizilova, Sos Sargsyan
Snaut: Nemoj pretvarati znanstveni problem u običnu ljubavnu priču… Zar ćeš me još pitati o smislu života… Kad je čovjek sretan, ne postavlja si takva pitanja i takav koncept ga općenito ne zanima… Ta pitanja se pitaju na kraju života.
Kelvin: Ali ne znamo kada će život završiti, zato se žurimo.
Snaut: Polako, najsretniji ljudi su oni koji ne propituju te teme.
Psiholog Kris Kelvin poslan je na svemirsku stanicu koja kruži oko planeta zvanog Solaris kako bi istražio smrt liječnika i mentalne probleme kozmonauta na stanici. Ubrzo otkriva da je voda na planetu vrsta mozga koji izvlači potisnuta sjećanja i opsesije.
Andrei Tarkovsky, nije bio zadovoljan Kubrickovom "Odisejom". Bila mu je previše hladna i bezosjećajna. Nedostajalo joj je života i odlučio je napraviti svojevrsni odgovor A.C.Clarkeu te Kubricku. Na festivalu u Cannesu "Solaris" je nagrađen Velikom nagradom žirija i nagradom međunarodne kritičarske asocijacije FIPRESCI.
Tarkovski je najveći od svih. On se kreće s takvom prirodnošću u sobi snova. On ne objašnjava. Što bi to uopće trebao objasniti? (Ingmar Bergman)
Jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih filmova u povijesti žanra znanstvene fantastike i najgledaniji autorov rad izvan Sovjetskog Saveza, „Solaris“ je adaptacija istoimenog romana Stanisława Lema, a glavna motivacija za tu ekranizaciju bila je želja Andreja Tarkovskog da filmskom žanru SF-a da umjetnički dignitet. (hfs)
Film ima hipnotičku privlačnost, uvlačeći gledatelja sve dublje i dublje u svoju zagonetnu avanturu stvarajući potpuno svoj svijet. (Mark Olsen / Los Angeles Times)
Duboko lijep i uznemirujući ruski film koji seže daleko izvan područja budućnosti prikazane u Kubrickovoj 2001. (Lucie K. Scheuer / Los Angeles Free Press)
Da bi približili gledanje ovog klasika, onima koji ga nisu gledali, možemo parafrazirati redatelja Nolana : „Ne pokušavajte razumjeti „Solaris“ – osjetite ga.“ Radi se, kako je i rečeno, o jednom od temeljnih filmova (dakle, bez obzira na žanr), odnosno SF klasika (uz „Odiseju“, radi se o temelju samog SF žanra). Ovdje uopće ne tvrdim(o) da je film bolji od knjige (na što se ljubitelji pisane riječi često naljute) – radi se o must see filmu, kao nekoj osobnoj kulturi (ako se smatrate filmofilom). Sve što ste vidjeli u „Matrixu“, „Interstelllaru“, „Blade Runneru“, „Arrivalu“, „Ad astri“, „Kontaktu, „Annihilationu“, u možda nepravedno zapostavljenom „Oblivionu“ i sl. (egzistencijalističkim) SF filmovima, ima neku poveznicu sa „Solarisom“. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
… film je refleksija o pomirenju s vlastitom podsviješću, i uznemirujući prikaz čovjekove destruktivne interakcije sa svojim okolišem. U tom smislu temeljna zapreka dosezanju istine, koja se uvijek pokazuje nedohvatljivom, nije tehnološke naravi već je sadržana u strahu od nepoznatog i sklonosti prema zaboravu, odnosno u nemogućnosti suočavanja s pogreškama iz prošlosti, osjećajem krivnje i žaljenja te u granicama koje čovjek sebi postavlja. (HFL)
Između znanstveno-fantastičnog racionalizma i kršćanskog misticizma, film završava veličanstvenim obratom koji se može tumačiti na bezbroj načina. „Solaris” ne nudi odgovore, čak i da postoje, čovječanstvo ih ne bi moglo razumjeti. Ipak, još uvijek ih tražimo, možda ih otkrijemo na nekim udaljenim planetima i šire. (Arnela Vučković / ziher.hr)
https://inverzija.net/retro-uronite-u-solaris-kultno-remek-djelo-sedme-umjetnosti/
https://www.imdb.com/title/tt0069293/?ref_=fn_al_tt_1