Projekt Florida
Sean Baker, 2017. US, 105 min.
Uloge: Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Willem Dafoe
Kissimmiee je sve što je preživjelo od urbanističke vizije Walta Disneyja, koja je uz zabavni park uključivala radnički grad, idealnu malu zajednicu u obliku koncentričnih krugova u čijem bi centru bio moderan hotel okružen poslovnom zonom. Projekt nikada nije zaživio, i motel u njegovom središtu dom je društvenim marginalcima, onima koji spajaju kraj s krajem na dnevnoj bazi. U tombizarnom floridskom predgrađu, zamišljenom kao kičasta, utopijska zajednica sretnih ljudi, a u realnosti posljednja stanica pred beskućništvo, živi mala Moonee. Moonee sa ostalom djecom uživa u nesputanom lutanju i igri, dok se njezina majka pokušava domoći novca koji će im za još tjedan ili dva omogućiti krov nad glavom u Magičnom dvorcu. Život u njemu pratimo iz razine dječjeg pogleda, i ta perspektiva ključ je emotivne ambivalentnosti filma. S jedne strane, vidimo ga magičnim pogledom djeteta, s duge smo duboko svjesni njegove tragike i neizrecive bezizlaznosti. Ljeto, koje je za Moonee beskrajna avantura, za nas je obilježeno znanjem da će završiti, i da na njegovom kraju dolazi naglo, i okrutno odrastanje. Film mahom nose naturščici, a Willem Dafoe, koji tumači ulogu vlasnika motela, tvrde, ali i očinske figure, za ovu je ulogu bio nominiran za Oscara.
“Florida project” čovjek bi mogao opisati kao “Kradljivce bicikla” na psihoaktivnim drogama. Poput filmova talijanskih neorealista, Bakerovo je ostvarenje film “nađene priče”, raspršene dramaturgije u kojoj pratite desetke likova, a njegovu armaturu ne tvori čvrsta fabulacija, neko kronikalno nizanje sporadičnih incidenata. Svijet kojim se Baker bavi po mnogočemu je strašan svijet, u kojem ljudi doista ne znaju gdje će idućeg ponedjeljka stanovati, a maloljetna mama krišom se prostituira za stanarinu.
Unatoč tome, film pršti radošću, a šarenilo arhitekture kao da je projekcija silne dobrodušnosti i vitaliteta likova. Nakon što je prethodni film snimio iPhoneom, Baker je ovaj put iznenadio time što je inzistirao da “Projekt Florida” snima na skupoj i sad već pomalo anakronoj 35-milimetarskoj vrpci. Htio je da toplina analogne slike pridonese dojmu raskoši siromašnih života. U jednom od intervjua rekao je da je htio da njegovi mali likovi sa socijalnog dna izgledaju kao “prinčevi i princeze na svom imanju”.
U tome je i uspio. “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti. (Jurica Pavičić)