POD UDAROM ZAKONA

NAJBOLJE OD JARMUSCHA
Nemam nikakve želje snimati filmove za neku specifičnu publiku. Želim raditi filmove koji pričaju priče, nepredvidljive i bez ikakve manipulacije. (Jim Jarmusch)
Down by Law, 1986. Jim Jarmusch, 107 min.
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Tom Waits, John Lurie, Roberto Benigni, Nicoletta Braschi, Ellen Barkin
Radijski DJ Zack, kojem su podmetnuli ubojstvo, svodnik Jack, kojem su podmetnuli maloljetnicu i talijanski emigrant Roberto, koji je slučajno ubio čovjeka biljarskom kuglom, završe u istoj ćeliji u zatvoru. Mračni i šutljivi Zack i Jack na početku jedva trpe brbljavog Talijana koji jedva natuca engleski no situacija se bitno mijenja kada shvate da Roberto ima plan bijega iz zatvora. Uspijevaju pobjeći podzemnim tunelima te se nađu u nepreglednim, maglovitim močvarama Louisiane. Odluče se razdvojiti kako bi svatko krenuo svojim putem...
Po dramskim elementima moglo bi se reći da je u pitanju krimić, Waitsa uhapse jer je vozio ukradeni auto s lešom u prtljažniku, Lurieu su također podmetnuli prekršaj, a najdobroćudniji među njima Benigni jedini je uistinu ubojica. Jarmusch, međutim, izbjegava žanrovske konotacije, on snima ono što bi drugi izostavili a izostavlja sve što bi komercijalni redatelj naglasio, bijeg iz zatvora kod njega se pretvara u sprdačinu, ali zato vješto slaže metaforične poante. (Nenad Polimac, JL)
Jarmusch kreće od solidne priče kako bi ju rastavio na trenutke između, one s kojima ostali ne znaju što bi i smatraju ih suvišnima. Njegova iskrenost i jednostavnost redovito sugeriraju mnogo više nego isforsirana kompleksnost na koju smo inače navikli. Njegov je filmski jezik elementaran i vizualno u skladu s konceptom filma, glazba bitan graditelj ambijenta, a glumci, kao i on, svestrani umjetnici i osobenjaci za koje je konkretna uloga upravo i napisana. Jarmuscheve su priče ispražnjene, gotovo banalne, ali nikad isprazne, nikad bez značenja. On nam ga sam pak ne nameće jer ni on ne zna sve odgovore, već nam ostavlja slobodu za osobni doživljaj. Ili naprosto opušteno uživanje u njihovoj dopadljivoj izvrsnosti. (Karla Kovačević / ziher.hr)
Smiješan, originalan i potpuno filmski, „Down by Law“ predstavlja Jima Jarmuscha u njegovom najzahvalnijem i najzanimljivijem obliku. (konsenzus / rotten tomattoes)
Po mom mišljenju Jarmuschov najveći film, sadrži sjajne izvedbe triju glavnih uloga (osobito Toma Waitsa koji je jedan od mojih omiljenih umjetnika) i prekrasne crno-bijele snimke New Orleansa i zaljeva Louisiane. (Graham J / rotten tomattoes)
https://www.imdb.com/title/tt0090967/?ref_=nv_sr_srsg_0
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit-4437489
JIM JARMUSCH Kad je sredinom i u drugoj polovici 80-ih buknuo novi val američkih nezavisnih autora predvođen braćom Coen, Spikeom Leejem, Gusom Van Santom i Stevenom Soderberghom, a dijelom scene postao je i po godinama i stažu stariji David Lynch, svima je bilo jasno da je inicijalni plamen zapalio Newyorčanin iz Ohia Jim Jarmusch. Kroz čitave 80-e Jarmusch je ostao najkultnijim autorom svjetskog filma, znatno utječući na jednog od vodećih europskih art-autora Akija Kaurismäkija, a 90-e su potvrdile njegovu jedinstvenost. Dok su svi ostali nezavisnjaci odlučili oploditi u međuvremenu formirani marketinški brand nezavisnog filma novcem hollywoodskih majora, Jarmusch je kao usamljeni vitez ustrajao na specifičnoj poetici ekscentrične, apsurdistički pomaknute americane čiji su zaštitni znakovi otuđeni i često letargični (anti)junaci koji gotovo redovno nekamo putuju i u čijim životima pop-kultura obično ima znatnu ulogu, potom reducirana dramaturgija s tzv. minus postupcima (posebno uočljivima u metažanrovskim intervencijama), nesporazumi u jezičnoj komunikaciji i jezične igre kao ishodište komičnog, te oprečna recepcija Amerike ovisna i o medijski stvorenoj slici o njoj. (Damir Radić / nacional.hr)