NEPREKIDNI PRAZNICI

NAJBOLJE OD JARMUSCHA
Nemam nikakve želje snimati filmove za neku specifičnu publiku. Želim raditi filmove koji pričaju priče, nepredvidljive i bez ikakve manipulacije. (Jim Jarmusch)
Permanent Vacation, 1980. Jim Jarmusch, 75 min.
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Richard Boes, Ruth Bolton, Sara Driver, María Duval, Frankie Faison
Debitantsko ostvarenje Jima Jarmuscha "Neprekidni praznici" snimljen je u nezavisnoj produkciji s vrlo skromnim sredstvima (12.000 US$ !?) na 16 mm vrpci. Dovršetak filma bio je moguć tek kada mu je Wim Wenders poklonio vrpcu. Film je trebao poslužiti kao diplomski rad no profesori ga nisu prihvatili pa je Jarmusch ostao bez diplome. U „Neprekidnim praznicima“ Jim Jarmusch potpisuje scenarij, montažu, režiju te zajedno s Johnom Luriejem i glazbu.
Pateći od nesanice, Aloysious Parker, mladić iz disfunkcionalne obitelji luta ulicama New Yorka. Allie je zaljubljenik u glazbu Charlieja Parkera, u vezi je s Leilom za koju baš i ne mari. Svoju usamljenost na trenutke prekida susrećući razne likove po pustim ulicama...
„Neprekidni praznici“, snimljeni 16-milimetarskom kamerom, odražavaju utjecaje američke alternativne filmske scene s istočne obale, ponajprije newyorškog undergrounda, ali i evropskog modernističkog filma, ponajprije poetike Michelangela Antonionija, a do neke mjere i ranog Wima Wendersa. Istovremeno, najavljuju temeljne motive autorova opusa – prikaz društvenih marginalaca, putovanje, nekomunikativnost, opsjednutost ikonama pop-kulture. (Tuškanac)
Gledajući unatrag, „Permanent Vacation“ otkriva se kao proročki putokaz Jarmuschove karijere. (Soham Gadre / The Spool)
https://www.imdb.com/title/tt0084488/?ref_=nv_sr_srsg_0
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit-4437489
JIM JARMUSCH Kad je sredinom i u drugoj polovici 80-ih buknuo novi val američkih nezavisnih autora predvođen braćom Coen, Spikeom Leejem, Gusom Van Santom i Stevenom Soderberghom, a dijelom scene postao je i po godinama i stažu stariji David Lynch, svima je bilo jasno da je inicijalni plamen zapalio Newyorčanin iz Ohia Jim Jarmusch. Kroz čitave 80-e Jarmusch je ostao najkultnijim autorom svjetskog filma, znatno utječući na jednog od vodećih europskih art-autora Akija Kaurismäkija, a 90-e su potvrdile njegovu jedinstvenost. Dok su svi ostali nezavisnjaci odlučili oploditi u međuvremenu formirani marketinški brand nezavisnog filma novcem hollywoodskih majora, Jarmusch je kao usamljeni vitez ustrajao na specifičnoj poetici ekscentrične, apsurdistički pomaknute americane čiji su zaštitni znakovi otuđeni i često letargični (anti)junaci koji gotovo redovno nekamo putuju i u čijim životima pop-kultura obično ima znatnu ulogu, potom reducirana dramaturgija s tzv. minus postupcima (posebno uočljivima u metažanrovskim intervencijama), nesporazumi u jezičnoj komunikaciji i jezične igre kao ishodište komičnog, te oprečna recepcija Amerike ovisna i o medijski stvorenoj slici o njoj. (Damir Radić / nacional.hr)