NEMIR
Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice - poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
“Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove: