MARATONCI TRČE POČASNI KRUG

Maratonci trče počasni krug, 1982.

DANI SRPSKOG FILMA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
Maratonci trče počasni krug, 1982. Slobodan Šijan, 92 min.
Scenarij
: Dušan Kovačević
Uloge: Bogdan Diklić, Pavle Vuisić, Danilo Stojković, Mija Aleksić, Milivoje Tomić, Jelisaveta Sablić, Bora Todorović, Zoran Radmilović
   Vidi tata pa to je gospodin Rajković.
   Šta mu je?
   Sad mu nije ništa. Ubio si ga k'o zeca!

   Godina je 1934., nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu.
   Pet generacija muškaraca obitelji Topalović bavi se jedinom sigurnom stvari – smrti. Oni su naime pogrebnici iz generacije u generaciju. Posao je započeo stari Pantelija, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin i sin Laki, dok najmlađi Topalović, unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljski posao.
   Pantelija umre i obitelj se svađa oko njegove ostavštine, a i trebaju donijeti odluku hoće li baš na njemu isprobati novu metodu - kremiranje, za koju Laki predviđa da bi mogla biti pravi hit. U to vrijeme Mirko objavljuje da se ne želi baviti pogrebničkim poslom, već da ga interesira nešto časnije, a to je snimanje filmova. Uz to želi i oženiti Kristinu, koja ne voli njega, nego njegovog najboljeg prijatelja, filmaša Ðenku.
   Kultno ostvarenje Slobodana Šijana sa sjajnom glumačkom ekipom, duhovitim likovima i dijalozima. Utjecaj i razmjere tragova koje je neki film ostavio u popularnoj kulturi jedne zemlje pokazuju se preko njegovih replika koje se koriste u svakodnevnom životu. Prošlo je četrdeset godina, a "Se*** vam se u ton film", "Ajde!" i "Ostali samo dugmići" i dalje izmamljuju osmijehe na licima.
   „Maratonci trče počasni krug" su kao i film "Ko to tamo peva" kritizirali Jugoslaviju i predvidjeli njen raspad. Nakon smrti Pantelije, lika koji zapravo prikriveno predstavlja Tita, poduzeće se raspada, neradnički nasljednici žele prigrabiti imovinu, ali im pokojnik nije ostavio ništa. U toj atmosferi vlada kultura smrti. Umire se prelako, morala nema. Postoji samo pohlepa za novcem. (www.klix.ba)
   "Maratonce" sam pisao kao osjećanje beznađa u godinama kad sam ozbiljno razmišljao o napuštanju studiranja za budućeg pisca i posvetim se nekom ozbiljnijem i sigurnijem poslu; zbog spomenutih ,,političkih prilika" ostao sam bez studentskog kredita i mogućnosti da opstanem u Beogradu. To je malo depresivna ,,melodramska priča " koju sam dugo pokušavao zaboraviti. I poslije svega ostala je ova gorka komedija - pisana kao ozbiljna drama o mladom čovjeku smućenom pogrebnim poslovima obiteiji - društva koje ga prisiljava da se bavi ,,najsigurnijim poslom na svijetu". Sva je sreća što sam u tim danima i godinama ozbiljnog osjećaja pronašao štit - komedije kao zaštitu od napada straha i vječitog pitanja mladih ljudi: sto ću ja raditi i kako ću živjeti u ovom... pogrebnom poduzeću? (Dušan Kovačević)

https://www.imdb.com/title/tt0084302/?ref_=nv_sr_srsg_0

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA