Hiroshima, ljubavi moja

Alain Resnais, 1959, FR/JP, 90 min
Uloge: Emmanuelle Riva, Eiji Okada, Stella Dassas, Pierre Barbaud

Hiroshima, ljubavi moja (Hiroshima mon amour) jedan je temeljnih naslova francuskog Novog vala. Scenarij, koji je napisala Marguerite Duras, prati kratku, ali intenzivnu aferu između francuske glumice i japanskog arhitekta u poslijeratnoj Hirošimi. Film je revolucionaran zbog svog nelinearnog pripovijedanja i poetiziranih dijaloga, u kojima se prošlost i sadašnjost neprestano isprepliću kroz sjećanja protagonistice na njezinu tragičnu ljubav s njemačkim vojnikom u okupiranoj Francuskoj. Kontrast između mirne sadašnjosti Hirošime i sirovih sjećanja na prošlost emocionalna je okosnica filma, koji progovara o sjećanjima, traumi, prolaznosti i zabranjenoj ljubavi.

Resnais koristi inovativne montažne skokove (jump-cuts) i dokumentarističke snimke posljedica atomske bombe kako bi istražio duboke teme kolektivne traume, zaborava i nemogućnosti potpunog razumijevanja tuđe patnje. Za redatelja, Hiroshima nije samo povijesno mjesto, već metafora za emocionalno razaranje koje ljubav ostavlja u čovjeku.

"Resnaisov film je prva prava moderna poema u povijesti kinematografije; djelo koje je promijenilo način na koji vidimo vrijeme na ekranu." – Cahiers du Cinéma

"Bolno lijep spoj dokumentarističke strave i intimne romanse." – The New York Times