CRNA NEDJELJA

PODCIJENJENI NEZAVISNI AMERIČKI FILM 70-TIH
Black Sunday 1977. John Frankenheimer, 143 min.
Scenarij: Ernest Lehman, Kenneth Ross i Ivan Moffat po romanu Thomasa Harrisa
Uloge: Robert Shaw, Bruce Dern, Marthe Keller, Fritz Weaver, Bekim Fehmiu
Beirut. Izraelski agenti predvođeni pukovnikom Mossada, Davidom Kabakovom, uništavaju palestinsku terorističku grupu, no njezina najopasnija članica Dahlia Ivay uspijeva pobjeći. Dahlia potom stiže u Ameriku kako bi s nekadašnjim herojem Vijetnamskog rata, pilotom Michaelom Landerom, tonama plastičnog eksploziva raznijela stadion u Miamiju tijekom održavanja Superbowla. S tisućama života u igri, izraelski agent udružuje se s FBI-jem u pokušaju da zaustavi masovno ubojstvo.
Akcijski triler snimljen prema romanu Thomasa Harrisa, a radnja filma je inspirirana napadom terorista na izraelske atletičare na ljetnim olimpijskim igrama 1972. godine u Munchenu. Sklon dokumentarističkom stilu, Frankenheimer je "Crnu nedjelju" prožeo brojnim dokumentarističkim sekvencama, pa je film povremeno nalik napeto montiranoj televizijskoj reportaži.
Triler Johna Frankenheimera spaja kriminalističku dramu, špijunski triler, akcijski film i film katastrofe – sve dok zadržava neočekivani realizam. Adaptira debitantski roman autora Thomasa Harrisa i doista nagovještava dvostruku narativnu tehniku njegovog naknadnog hita „The Silence of the Lambs“. (fictionmachine.com)
Strukturiranje napetog filma je poput pisanja glazbene kompozicije. Kako smo se približavali Super Bowlu, glazba je postajala sve glasnija, a montaža brža. Želio sam da snimci budu dio gomile. Želio sam da se osjeti potpuni osjećaj panike. (John Frankenheimer)
Želio sam da „Crna nedjelja“ izgleda kao vijesti od 6 sati, a ne kao snimljen film. (John Frankenheimer)
Pametan, napeti triler redatelja Johna Frankenheimera, uspijeva na tehničkoj razini, čak i ako nije uspio „oživjeti“ svoje likove. (rotten tomatoes)
Inteligentan i pedantan prikaz čina neobičnog terorizma. (Variety)
https://www.imdb.com/title/tt0075765/?ref_=fn_al_tt_2
U Americi su 70-e godine bile ispunjene (danas) klasičnim autorskim filmovima, međutim, mnogi su naslovi prošli ispod radara. Najkraće, nepravedno zanemareni. U sjeni zvučnijih radova istih autora, pomicali su filmske kanone poput slavnijeg „novog hollywooda“ (Altman, Scorsese, Cimino, Carpenter, Milius, Boorman...), dovoljno kvalitetni da bi ih označili kao radikalnije od mainstream filmova.