Žrtva

Andrej Tarkovski, 1986., Švedska / Francuska / Velika Britanija, 145 minuta
Uloge: Erland Josephson, Susan Fleetwood, Allan Edwall, Guðrún S. Gísladóttir, Sven Wollter, Valérie Mairesse, Tommy Kjellqvist, Tintin Anderzon

U povodučetrdesete godišnjice smrti Andreja Tarkovskog gledamo njegov sedmi, posljednji i ujedno testamentarni dugometražni film, dovršen dok je već teško bolovao, pred samu smrti. Film je osvojio Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu, a smatra se jednim od najmoćnijih duhovnih i metafizičkih umjetničkih djela u povijesti kinematografije, koje redefinira pojam osobne odgovornosti.

Realiziran je u karakterističnom stilu "sporog filma" (slow cinema) s dugim kadrovima, dubokom kontemplativnošću i hipnotičkim ritmom. Sniman u suradnji s kultnim snimateljem Ingmara Bergmana, Svenom Nykvistom, film vizualno briljira upotrebom desaturiranih, gotovo crno-bijelih tonova koji se izmjenjuju s bljeskovima boja. Kulminaciju predstavlja kultna, tehnički iznimno zahtjevna šestominutna sekvenca spaljivanja kuće snimljena u jednom neprekinutom kadru.

Umirovljeni glumac, kazališni kritičar i filozof Aleksandar slavi svoj rođendan u krugu obitelji i prijatelja u izoliranoj kući na švedskom otoku. Idilu iznenada prekida jezivo radijsko priopćenje o izbijanju Trećeg svjetskog rata i neizbježnoj globalnoj nuklearnoj apokalipsi. Suočen s potpunim uništenjem čovječanstva i egzistencijalnim užasom, Aleksandar pada u očaj te sklapa pakt s Bogom: obećava da će žrtvovati apsolutno sve što voli – svoju obitelj i svoj dom, ako se kataklizma zaustavi i svijet vrati u normalu. Nakon mističnog susreta s lokalnom sluškinjom Marijom, za koju se vjeruje da je vještica, Aleksandar se budi u naizgled spašenom svijetu i kreće u radikalno ispunjenje svog obećanja.

"Postoji određena narativna završnica njegove karijere koju ovaj film sažima... vizualno remek-djelo u kojem se boja polako isušuje do samog klimaksa." – Reddit (r/TrueFilm)

"Tragični posljednji film Tarkovskog ostaje zapisan u povijesti kao mračan, zapanjujući i vizualno besprijekoran spomenik ljudskoj vjeri." – The Guardian

"Žrtva nije samo film, već duboka duhovna alegorija i parabola u kojoj se kršćanski koncept samopožrtvovanja prepliće s poganskim misticizmom." – Roger Ebert