Suspiria

Luca Guadagnino, 2018., US, IT, 150' 

"Suspiria" Luce Guadagnina ambiciozna je reinterpretacija kultnog giallo klasika Daria Argenta iz 1977. godine. Guadagnino, poznat po filmovima poput Call Me By Your Name, svjesno je odbacio Argentov eksplozivni Technicolor stil u korist zagasite, hladne i intelektualno zahtjevne atmosfere.

Radnja je smještena u Berlin 1977. godine, u vrijeme Njemačke jeseni i terorističkih akcija RAF-a, što filmu daje snažnu društveno-političku pozadinu. Mlada Amerikanka Susie Bannion (Dakota Johnson) dolazi na prestižnu Markosovu plesnu akademiju, gdje ubrzo otkriva da se iza uvaženih profesorica (koje tumači Tilda Swinton u više uloga) krije krug moćnih vještica.

Guadagninov film tematska je meditacija o ženskoj moći, kolektivnoj traumi, nacionalnoj krivnji (njemačka prošlost) i zlouporabi autoriteta. Atmosfera je teška i klaustrofobična, a za razliku od Argentove vizualne raskošne estetike, Guadagnino se oslanja na body horror elemente i psihološku nelagodu, koristeći prigušene, fasbinderovske zemljane tonove.

Glazba, koju je komponirao Thom Yorke (Radioheada) značajan je element filma, pridonoseći njegovoj jezivoj i melankoličnoj atmosferi.

Film je podijelio i kritiku i publiku: dok su ga jedni slavili kao hrabar, slojevit i feministički horor-epos, drugi su mu zamjerili prekomjerno intelektualiziranje u odnosu na čistokrvni horor originala. Ipak, nedvojbeno je riječ o ambicioznom i nezaboravnom arthouse hororu 21. stoljeća.