Oče naš

Goran Stanković, 2025., Srbija / Italija / Hrvatska / Crna Gora / Sjeverna Makedonija / BiH, 90'
Uloge: Vučić Perović, Boris Isaković, Goran Marković, Jasna Žalica, Dado Ćosić

„Oče naš“ prati ovisnika Dejana kojeg majka dovodi u izoliranu manastirsku komunu, a nju vodi brutalni, ali karizmatični otac Branko. Komuna liječi ovisnost kroz rad, disciplinu, poslušnost i vjeru, i Dejan, uz pomoć svog staratelja Mionice, započinje bolan proces oporavka. Taj proces uključuje manipulaciju i nasilje, i kada snimka toga „liječenja“ dospije u javnost, zatvoreni sustav komune počinje se urušavati. Dejan mora odlučiti hoće li zaštititi zajednicu, ili priznati istinu koja se više ne može ignorirati.

Inspiracija za film istinit je događaj, stvarne snimke brutalnog premlaćivanja štićenika rehabilitacijskog centra Crna Reka.

„Film, međutim, nije klasična rekonstrukcija tog slučaja. Stankovića mnogo više zanima anatomija jednog sustava nego kronologija jednog zločina. To je možda i najzanimljiviji sloj filma. Stankovića ne zanima samo kako autoritet vlada. Zanima ga kako stvara vlastite sljedbenike i nasljednike. Svaki autoritarni sustav, naime, prije ili kasnije mora odgovoriti na pitanje tko će nastaviti njegov posao. Dejan cijelo vrijeme prolazi svojevrsnu obuku za tu ulogu, a da toga gotovo nije ni svjestan. (...) Jer na kraju više i nije riječ o heroinu, čak niti toliko o groznom, institucionalnom nasilju, o sklonosti 'božjih ljudi' sadizmu pri provedbi 'božje volje'. Riječ je o mnogo težoj bolesti – ljudskoj sklonosti da vlastitu slobodu zamijeni sigurnošću poslušnosti. A od te se ovisnosti, sugerira Stanković, mnogo teže liječi.“

(Z. Pavlić, T-Portal)

Svjetsku premijeru film je imao na festivalu u Torontu, a prikazan je i na Pulskom filmskom festivalu te Cinehill Film Festivalu