Bukovac - svjetlost, korijeni i krila

Željko Rogošić, 2025., Hrvatska, 89 minuta

Zagreb se krajem 19. stoljeća velikim kulturnim iskoracima, razvojem umjetnosti, kulture i znanosti, u teškim vremenima rigidne političke vlasti bana Khuena Hedervaryja, ali doprinosom toga istog bana i dr. 
Izidora Kršnjavog, sve više približava kulturnim i životnim standardima europskih metropola. Godine 1893. u njega stiže veliki slikar i putnik Vlaho Bukovac. Tematsku os dokumentarnog filma Vlaho Bukovac: Zagrebački dani čini usporedni ritam procesa međusobnog (su)odnosa i razvoja Bukovca i Zagreba. Zagreb se uspješno obnavlja i oporavlja od razornog Velikog potresa iz studenog 1880. g. (usporedni dokumentaristički zapisi sa potresom iz 2020. g.). Bukovac daje nezaobilazan doprinos profiliranju umjetničkog i kulturnog života Zagreba s kraja 19. i početka 20. st. Bukovac u Zagrebu osniva Društvo hrvatskih umjetnika, stvara novu „Zagrebačku šarenu školu“, doprinosi gradnji Umjetničkog paviljona i slika tri velike domoljubne slikarske kompozicije s nacionalnom tematikom– Gundulićev san (Sveučilišna knjižnica), Hrvatski narodni preporod (zastor HNK koje se otvara 1895. g.) i Dubravku (Dubrovnik), po narudžbi Izidora Kršnjavog. Veliki slikar u Zagreb je došao u vrijeme nakon Velikog potresa kad je grad bio šokiran, srušen i podatan za vizionarstvo i progres. Kad su jedno od drugog dobili što su mogli, Bukovac je otišao dalje.