NASHVILLE

KLASIKA SRIJEDOM
Nashville, 1975.
Robert Altman, 161 min. US
Scenarij: Joan Tewkesbury
Uloge: David Arkin, Ned Beatty, Karen Black, Ronee Blakely, Timothy Brown, Keith Carradine, Geraldine Chaplin, Julie Christie, Shelley Duvall, Henry Gibson, Scott Glenn, Jeff Goldblum, Elliot Gould, Barbara Harris
   Nashville u američkoj državi Tennesseeju, središte američke country glazbe, stalno okupljalište slavnih izvođača, njihovih menadžera i aspiranata koji se nadaju da će biti zapaženi. U jeku su pripreme za festival, ali i predizborna kampanja u kojoj mladi politički propagandist Triplett pokušava za promidžbu svoje stranke pridobiti popularnu pjevačicu Barbaru Jean. Atmosfera je grozničava, neurotična, a kulminacija je bezrazložno ubojstvo Barbare Jean. To je, međutim, neočekivano, prilika za mladu, nepoznatu pjevačicu Albuquerque...
    Jedan od najoriginalnijih američkih redatelja, Robert Altman, najveći uspjeh postiže 1975. 'Nashvilleom', u kojem do savršenstva dovodi svoj karakterističan 'short-cuts' redateljski stil i tako postaje jednim od vodećih redatelja novog Hollywooda. U 'Nashvilleu' je radio bez scenarija i knjige snimanja, ostavljajući glumcima maksimalnu slobodu u kreiranju likova. A kako film govori o natjecanju u folk-glazbi, svaki je glumac osmislio pjesmu koju njegov lik pjeva u filmu, što je donijelo Oscara Keithu Carradineu za pjesmu 'I`m Easy'.
   Kad je John Lennon ubijen, zovu me iz Washington Posta i pitaju: "Osjećate li se odgovornim za ovo?" Odgovorio sam im: "Kako to mislite, odgovoran?". WP: "Pa, mislim, ti si taj koji je predvidio da će doći do političkog atentata na zvijezdu."... „I... Pa, ne osjećam se odgovornim , ali zar se vi ne osjećate odgovornim što niste poslušali moje upozorenje? ' (Robert Altman)
   Realiziran s nedeklariranom namjerom obilježavanja dvjestogodišnjice proglašenja nezavisnosti SAD-a, od kritike ironično komentiran kao »Altmanov dar jubileju«, jedan je od vrhunaca tzv. novoholivudskog filma. Redatelj je prikazom kaotičnog života Nashvillea spektakularno prožeo dvije reprezentativne sfere života nacije: politiku (odnosno izbore kao izraz američke demokratičnosti) i country glazbu kao najpopularniji izraz nacionalnog duha. Pretežno ciničnim pristupom sugerirao je beskrupuloznost koja se skriva iza fasada obiju djelatnosti, a i demistificirao sadržaje koji se nude s političke platforme, i osobito, poruke (ugl. sentimentalne, romantično ljubavne, domoljubne, patrijarhalne) folka i countryja. Dramatično se to spaja u završnom prizoru umorstva (asocijacija na brojne političke atentate u SAD-u), no, ipak, podižući vjeru u puk i potrebe za osnaženjem nacije nakon poraza u Vijetnamu i afere Watergate, film završava zdvojnom, ali istodobno oplemenjujućom i ohrabrujućom finalnom pjesmom aspirantice kojoj se pridružuje masa slušatelja. Uspoređivan s „Građaninom Kaneom“, kao kompleksan i kritički prikaz Amerike, posebno one političko-medijske, površinske i svakidašnje i one skrivenih individualnih i kolektivnih poriva. Altman je ovim epičnim filmom pokazao naracijsko majstorstvo povezivanja 24 ravnopravna, ugl. jednako precizno profilirana lika, čijim životima pretežito dominiraju karijerizam i seksualne frustracije i kompenzacije. (Ante Peterlić, HFL)
   Epska studija ambicija, pohlepe, talenta i politike u američkoj kulturi, s tim da sama zemlja i glazbena poduzeća služe kao mikrokozmos američkog društva... (Yoram Allon, Del Cullen i Hannah Patterson)
   Rendgenski snimak nelagodne političke duše tog doba... (Ray Sawhill / Salona film)
   Nakon što sam ga vidio osjećao sam se življim, osjećao sam da više razumijem ljude, osjećao sam se nekako mudrije. To je tako dobar film. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   „Nashville“ sam gledao više puta i još uvijek otkrivam detalje koji su mi izmakli...   (Harry Haun / New York Daily News)

https://www.imdb.com/title/tt0073440/

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA