KINOTEKA NA BAČVICAMA: KUM

The Godfather, 1972.

PONUDA KOJU NE MOŽETE ODBITI
The Godfather, 1972. 175 min.

   AUTORSKI TIM: Albert S.Rudy (producent), Francis Ford Coppola (redatelj - nominiran za Oscara), Mario Puzo & Francis Ford Coppola (scenaristi prema Puzovom romanu - osvojili Oscara za adaptirani scenarij), Gordon Willis (fotografija), William H.Reynolds, Peter Zinner, Marc Laub, Murray Solomon (montažeri - nominacija za Oscara), Nino Rota (skladatelj), Carlo Savina (glazbeni urednik), Dean Tavoularis (scenografija), Anna Hill Johnstone (kostimografija - nominacija za Oscara), Phil Rhodes (šminka), Bud Grenzbach, Richard Portman,  Christopher Newman (zvuk - nominacija za Oscara)
   ULOGE: Marlon Brando - osvojio Oscara (Don Vito Corleone), Al Pacino - nominiran za sporednu mušku ulogu (Michael Corleone), James Caan - nominiran za Oscara (Sonny Corleone), Richardo Castellano (Clemenza), Robert Duvall - nominiran za Oscara (Tom Hagen), Sterling Hayden (McCluskey), John Maley (Jack Woltz), Diane Keaton (Kay Adams), Al Lettieri (Solozzo), Abe Vigoda (Tessio), Talia Shire (Connie Rizzi), John Cazale (Fredo Corleone), Gianni Russo (Carlo Rizzi), Morgana King (mama Corleone), Richard Conte (Barzini), Lenny Montana (Luca Brasi), Salvatore Corsito (Bonasera), Alex Rocco (Moe Green), Al Martino (Johnny Fontane), Tony Giorgio (Bruno Tattaglia), Victor Rendina (Phillip Tattaglia), Simonetta Stefanelli (Apollonia), Corrado Gaipa (don Tommasino)...

   Prije 50 godina započelo je snimanje impresivne Coppoline i Puzoove kriminalističke sage o časti, odanosti ali i brutalnosti - najutjecajnijeg i najcitiranijeg filma u povijesti sedme umjetnosti. Premijera je, umjesto najavljene za Božić 1971. prebačena na 14.3. 1972. u New York, u kino Loew's State.

  "Namjera mi je bila napraviti autentični film o kriminalcima talijanskog podrijetla.  Kako su živjeli, kako su se ponašali, način na koji su se odnosili prema svojim obiteljima, te kako su proslavljali svoje svečanosti i rituale..." (Francis Ford Coppola)

   Oduvijek sam zamišljao KUMA kao priču o jednom velikom kralju koji ima tri sina. Najstariji je posjedovao naivno djetinjasti i ljepuškasti izgled, drugi čežnju i agresivnost, dok je trećeg karakterizirala spretnost i sposobnost zapovijedanja... (Francis Ford Coppola)

   Upoznao sam podosta mafijaša i svi su bili zadovoljni nakon gledanja filma. S poštovanjem su govorili o mojoj izvedbi. I nikad mi nisu dali platiti račun u Maloj Italiji. (Marlon Brando)

   Topao i pun ljubavi. Istovremeno brutalan, nasilan, odlučan i lepršav portret obiteljskog rituala i časti. Izuzetno šokantan prikaz obračunavanja u svijetu kriminala. Sve te suprotnosti dijelovi su fascinantnog, klasičnog Coppolinog (dvodijelnog) kriminalističkog epa koji sadrži cjelovitu priču o obitelji Corleone svrstavajući se u najupečatljivija ostvarenja svjetske kinematografije. Dominirajuća ravnoteža napetosti u obiteljskim odnosima i prijateljstvu medu okrutnim svijetom kriminala upravo je i neobično zanimljiv sa svim svojim kontradikcijama. Čast i ponos. Odanost. Ali i nasilje, brutalnost i ubojstva kao sredstva koja streme jednom jedinom cilju - moći.
   Početkom sedamdesetih ništa nije nagovještavalo ono što je Coppolu kasnije odvelo u legendu, medu najkreativnije i najuspješnije filmske autore današnjice. Coppoli, potpuno nespremnom, ponuđena je režija "Kuma", bestsellera Marija Puzoa. Sinopsis romana, do tada nepoznatog Puzoa, otkupio je producent Albert S. Ruddy za 35 000 US$ (kasnije Puzo dobija za doradu još 100 000 US$ i mali postotak od prikazivanja) mnogo prije no što je roman uopće postao bestseller. Scenarij, gdje je naknadno angažiran i autor romana, Mario Puzo, konačno je dovršen 13. ožujka 1971., a film je bio planiran za prikazivanje za Božić 1971. Albert S. Ruddy je u početku planirao film osrednjeg budžeta (2 milijuna US$, a kasnije je odobrio 6) i angažirao Coppolu pošto mu je odgovarao redatelj kojeg bi lako mogao kontrolirati. No, prevario se - Coppola nije osoba koju je lako kontrolirati. Potanko ispitujući projekt, pozdravlja priču vidno impresioniran vizionarski pretpostavljajući kakav će uspjeh i komercijalni efekt imati (od premijernog prikazivanja u ožujku 1972. film je počeo puniti filmske kase obarajući sve rekorde, jednako obožavan od publike i od kritike).
    Proučavajući i predstavljajući snagu moći u korupciji, ljudskim odnosima, časti i ponosu u labirintu vlastitih kanona, "Kum" istovremeno nudi čitav niz novih, talentiranih glumačkih imena filmskog svijeta: Al Pacina, James Caana, Diane Keaton i Roberta Duvalla - koji su se odlično uklopili u glumačku elitu na čelu sa veteranom Marlonom Brandom. Medutim, nije sve išlo tako lako. Coppola je odmah na početku odbio sugestije da don Vita Corleonea tumače Burt Lancaster, Orson Welles, George C.Scott ili pak Edward G.Robinson, insistirajući da tu ulogu tumače dvojica najvećih glumaca engleskog govornog područja: Laurence Olivier ili Marlon Brando. Olivier je imao obaveza i prevagnulo je to što je sam Coppola želio Branda, ekscentričnu filmsku zvijezdu upamćenu po brojnim hirovima. Jedan od njih uslijedio je i nakon dobivanja Oscara za glavnu mušku ulogu u "Kumu", šaljući "stanovitu" Indijanku Sacheen Malo Pero (u stvari, riječ je o glumici Mariji Cruz) da ga primi u njegovo ime protestirajući na taj način protiv teške situacije američkih Indijanaca. Svim redateljevim zahtjevima je udovoljeno. Nastao je film bogat temama i karakterima, izvrsno urađen i nije mogao no dobiti same superlative. Bilo je zadovoljstvo upoznati fotografiju Gordona Willisa i detalje njegove prirodne, zarazne atmosfere. Isto tako, izvanredna glazba Nina Rote u svakom trenutku dočaravala je atmosferu i tempo radnje i likova. Vezano uz ljubavnu temu filma - "Speak Softly Love (Love Theme from The Godfather)", Rota ju je skladao koristivši neke dijelove iz svoje partiture Fortunella (iz istoimenog filma Eduarda De Filippa iz 1958.), kako bi stvorio talijanski osjećaj i dočarao tragediju u filmu.
   Snaga "Kuma" između ostalog leži i u tragičnoj sudbini Michela Corleonea. Premda usmjerava svoj život u drugom, boljem pravcu, nezavisnom i poštenom, stjecajem okolnosti postaje glavna ličnost u kriminalističkom okruženju obiteljskog imperija. Uspoređujući "Kuma" sa "Kumom 2" može se primijetiti kako je drugi dio ponudio novi i bogati, gotovo osamljeni ali nadasve despotski život Michaela Corleonea, te vraćanje u prošlost iz života njegova oca, talijanskog emigranta. I drugi dio postigao je veliki uspjeh, postavljajući Coppolu, snažnog i nikad sigurnijeg redatelja, u samo središte filmske industrije.
   Obilježje filmova "Kum 1" i "Kum 2" (koji su se medu fanovima – nerijetko i među strukom - oduvijek promatrali kao jedna cjelina, a i sam Coppola priklonio se tome izdajući 1989. kolekciju pod nazivom "The Godfather: The Complete Epic 1902-1958" koja je premontirana prema kronološkom slijedu događaja sa još 15-20 minuta nikad prikazanog materijala) su u tome što su svijetu donijeli jednu nepredvidljivu i neponovljivu kroniku emigrantske obitelji sa Sicilije koja započinje svoj uspon u američkom kriminalu i od mnogih okarakterizirani kao italo-američka dinastija.Tijekom cijelog projekta prevladavaju erupcije raspoloženja, karaktera i snažnih emocija, ali i vlastitih poimanja časti. Roman "Kum" bio je bestseller prije nego što se film uopće počeo snimati, a kontroverznost i uzburkanost okruživali su cijelo vrijeme filmsku ekipu. Bilo je protesta od mnogih italo-amerikanaca, od kongresmena i senatora, te njujorškog javnog tužitelja. Italo-američka Liga za građanska prava održala je masovni protestni skup u Madison Square Gardenu želeći promjenu scenarija, a ne jednom su stigle prijetnje atentatima. Prave salve prijetnji i zastrašujućih poruka uzeli su maha, te prisilile autore filma na kompromis. Riječi "mafija" i "cosa nostra" brisane su iz scenarija, a od eventualne dobiti trebala se financirati izgradnja bolnice za sirotinju talijanskog podrijetla. Međutim, producent i redatelj nisu se smeli. Sastavili su briljantnu filmsku postavu iako su se od samog starta lomila koplja oko Branda - prije svega zbog njegove naravi i nestrpljivosti. Pokazalo se kako su kritičari Branda bili u pravu, pošto je već pri probnim snimanjima - po debelim naslagama šminke - pokazivao nervozu. No, kako je snimanje odmicalo, svi su u ekipi postali jedna cjelina, a Brandova uloga pripada krugu nezaboravnih ostvarenja na filmskom platnu - prepuna autoritativnosti u kombinaciji sa (obiteljskim) emocijama, pažnjom i naređenjima koja se bespogovorno izvršavaju. Kod biranja sporednih uloga, naročito kod izbora njegovih sinova, vladalo je mišljenje kako je bolje da to budu (tada) manje poznati glumci autentičnog izraza: James Caan (izvrsni Sonny, anarhični i divlji sin koji bi trebao biti novi Don), John Cazale (smotani Fredo kao da je zalutao u obitelj u kojoj se sva pravila i rasporedi znaju - a to svi znaju i umiju osim njega, podređenog sina koji nema kvalitete vođe ali mora biti prisutan), Al Pacino je upravo ulogom Michaela Corleonea došao do internacionalne slave ali i nezasluženo ostao bez Oscara. 20 godina kasnije Akademija mu se ipak odužila dajući mu jednog Oscara za "Miris žene" (Scent of a Woman) iako ta uloga nije ni blizu njegovim ranijim ostvarenjima i nominacijama (Kum 1 & 2, Serpico, Pasje popodne...). Kasniji izbor Roberta de Nira za ulogu mladog Vita Corleonea pokazao se ispravnim: ostvario je upečatljivu ulogu i osvojio Oscara. Robert Duvall (savršeni consigliere), Talia Shire (ne toliko prisutna kći u obiteljskom imperiju, ali bez nje se jednostavno nije moglo jer je nekoliko antologijskih scena – npr. kad Sonny mlati zeta - vezano za nju), Diane Keaton (izgleda kao stranac u mafijaškom okruženju, ali transformaciju od samozatajne i brižne djevojke do supruge koja hoće promjene, rješava bez problema), Richard Castellano (jedna vrsta obiteljskog ratnog vođe i ubojice: hladnokrvan, lojalan i točan), Morgana King (supruga i majka ogledalo je svih supruga i majki u takvom okruženju - nenametljiva, brižna, sveprisutna i puna razumijevanja - sa dubokom brigom za vlastitu obitelj), Sterling Hayden (oličenje svih korumpiranih policajaca), Lenny Montana (obiteljski egzekutor koji mijenja stranu), John Marley (filmski mogul u jednoj od najbrutalnijih i najupečatljivijih scena)... te mnogi drugi odigrali su svoje role velikom vještinom dajući svoj doprinos projektu. Striktni odabir glumaca poštivao se i na manjim, dodatnim ulogama rađenim u maniri i atmosferi vremena u kojem započinju događaji. Svatko je bio inspiracija svakome djelujući kao izvanredno uigrani tim. Njujorška Mala Italija, jezero Tahoe, Las Vegas, Sicilija, Hollywood, Brooklyn - mjesta su korištena u filmu tajnovito se skrivajući od radoznalaca i poštujući autentičnost. Sve je funkcioniralo kao na skicama, sa posebnim posvećivanjem detaljima. Sve skupa pridonijelo je istančanoj atmosferi kojom dominira cijeli film, uz autentičnu scenografiju, kostimografiju, rekvizite i sve ostalo što je pripadalo tridesetim i poslijeratnim godinama prošlog stoljeća. Coppola i Puzo surađivali su na scenarijima sva tri dijela, postižući kompaktnost koja je bila nužna. Lagano lepršajući građena je priča koju su željeli pokazati - a ona je sadržavala kroniku skoro triju generacija, stotinu likova kompliciranih životnih putova i interesa.
   Postoji obitelj i postoji OBITELJ, a "Kum" je oboje. Upečatljiva priča o dometima i moći obitelji Corleone ostvarene preko Mafije; ali i priča o ljubavi, ponosu i časti tih ljudi i njihovih privatnosti. Priča započinje (jasno, prva dva dijela promatrana kao cjelina) mladim Vitom Andolinijem (Oreste Baldini) koji bježi u njujoršku Malu Italiju kao osmogodišnji dječak, jedini preživjeli nakon vendete, krvne osvete protiv njegove obitelji na rodnoj Siciliji. Dok kao mladić (preuzima prezime Corleone kao sjećanje na rodno mjesto ali i zbog promjene identiteta) uči kako preživjeti u "poslovanju" vodećih bandi New Yorka, Vito (Robert De Niro) se sve više učvršćuje u operacijama podzemlja, istovremeno učeći o zadovoljstvu nakon čina osvete. Vraćajući se na Siciliju godinama kasnije, navodno zbog posla, uspijeva ubiti lokalnog mafijaškog bossa odgovornog za masakr njegove obitelji. Konačno, sačuvana je, točnije osvećena je obiteljska čast i on se vraća u New York, naglo započinjući svoj uspon ka vrhu mafijine piramide. Postaje perspektivni i poštovani KUM kojeg se svi boje ali i poštuju - don Vito Corleone (Marlon Brando), glava jedne od vodećih, vladajućih obitelji velegrada došavši do ogromne moći. Kada mu sva tri sina odrastu, uključuje ih u poslovanje i odgovornost prema organizaciji kojoj je na čelu. Tu je Sonny (James Caan), najstariji sin predviđen za nasljednika, eksplozivnog karaktera, oštar i gnjevan; Fredo (John Cazale), slab i naivan, pomalo budalasti sin preplašen svime što se oko njega događa; te Michael (Al Pacino), najmlađi i najobrazovaniji sin kojem je namijenjena guvernerska/senatorska (poštena građanska !?) funkcija, a koji je razapet između obitelji i osjećaja prema njoj, te svoje borbe protiv nasilja, moći i brutalnosti. Don Vito Corleone patrijahalni je poglavar obitelji koji je djeci podario obrazovanje i rigorozna načela sicilijanskog kraja prilagođena zahtjevima američkog načina života. No, njegova prava obitelj zapravo je mnogo šira - njemu se obraćaju za savjete i pomoć, a unatoč tome što je sagradio imperij na izigravanju zakona, don Vito se tim strože pridržava vlastitih. Pri tome imajući na platnom spisku mnoge utjecajne ljude američkog društva. Ipak, među sicilijanskim obiteljima vlada tek prividna sloga, i u borbi za vlast biti će ugroženi don Vitovi najbliži, čak i on sam. Odbija prihvatiti ostalih pet vladajućih mafijaških obitelji ne želeći sudjelovati u narko-poslovima, pokrećući istovremeno brutalni gangsterski rat koji rezultira napadom na njega. Teško i kritično ranjen prenosi svoju moć i zapovijedi na Sonnyja. Međutim, Michael je taj koji osvećuje oca zbog čega se prisiljen skrivati na Siciliji. Upravo na tom mjestu otkriva sve tajne i žestinu koje su njegovu obitelj motivirale u životu. Tu se zaljubljuje i ženi, ali uskoro njegova supruga pogiba od bombe namijenjene njemu, sasvim slučajno mu spašavajući život u organiziranoj uroti pokrenutoj iz New Yorka. Sonny, kao novi Don obitelji, misli jedino na osvetu i u svojoj eksplozivnosti i neopreznosti ulijeće u klopku naručenog ubojstva. Nakon smrti najstarijeg sina oporavljeni Vito kapitulira i pristaje se udružiti sa ostalim mafijaškim obiteljima u narko-trgovini. Kada se Michael napokon vrati sa Sicilije, preuzima ulogu Dona. Iako mu je svojedobno namijenjena drugačija karijera, sada je on potpuno hladnokrvna osoba, suprotna od one koja je napustila New York. Više to nije osjećajni i pošteni, iskreni Michael Corleone. Ponovo pronalazi Kay (Diane Keaton), svoju ljubav iz koledža i nagovara je da se uda za njega, obećavajući joj kako će poslovanje svoje obitelji usmjeriti prema zakonskim okvirima. Ali tada bolesni don Vito, sada iscrpljen i slab u svojoj moći, umire od srčanog udara i Michael preuzima svu kontrolu. Naređuje ubojstva nekih glavešina njujorških mafijaških obitelji te kontrolirajući svu moć ostaje potpuno sam, nadmoćan i bez konkurencije. On je KUM.

   Jedan od najvećih hollywoodskih kritičarskih i komercijalnih uspjeha, „Kum“ ne samo da je nadišao očekivanja, već je uspostavio nova mjerila za američku kinematografiju. (kritičarski konsenzus / Rotten Tomatoes)

   Jedna od najbrutalnijih i najdirljivijih kronika američkog života. (Vincent Canby / The New York Times)

   1992. „Kum“ je zauzeo 6. mjesto u Sight & Sound anketi (provedenoj među redateljima) Najvećih filmova svih vremena
   1998. U anketi Time Outa „Kum“ je proglašen najboljim filmom svih vremena.
   1999. Village Voice svrstao je „Kuma“ na 12. mjesto liste "Najboljih filmova 20. stoljeća" na temelju ankete među svjetskim kritičarima.
   1999. Entertainment Weekly proglasio ga je najvećim filmom ikad snimljenim.
   2002. U novoj anketi Sight & Sounda, filmski redatelji su „Kuma“ i njegov nastavak proglasili drugim najboljim filmom ikad; odvojena anketa kritičara stavila je „Kuma“ na četvrto mjesto.
   2002 „Kum“ je bio rangiran kao drugi najbolji film svih vremena prema britanskom TV kanalu Film4. Prvi je „Star Wars Episode V: Imperij uzvraća udarac“.
   2005. Časopis Time imenovao ga je jednim od 100 najvećih filmova u posljednjih 80 godina (odabrani filmovi nisu rangirani).
   2006. Savez američkih pisaca, West, proglasivši ga je drugim na listi 101 najvećeg scenarija (nakon „Casablance“).
   2008. Zauzeo je 1. mjesto na  listi 500 najboljih filmova svih vremena u časopisu Empire.
   2008. Nalazi se na 50. mjestu liste "100 najvećih filmova" uglednog francuskog časopisa Cahiers du cinéma.
   2010. Guardian je film rangirao na 15. mjesto na listi 25 najvećih umjetničkih filmova.
   2012. Guild of Motion Picture Editors naveo je „Kuma“ kao šesti najbolje montirani film svih vremena na temelju istraživanja vlastitog članstva.
   2012. Film se našao na sedmom mjestu Sight & Sounda - anketa je rađena sa redateljima . U istoj anketi kritičari su je svrstali na dvadeset prvo mjesto.
   2015. Drugi je na BBC-jevom popisu "100 najvećih američkih filmova". Glasali su filmski kritičari iz cijelog svijeta.

   I ne manje važno: Iako su brojni kriminalistički filmovi prethodili „Kumu“, njegov uspjeh - kritički, umjetnički i financijski - bio je okidač za produkciju brojnih prikaza Italo-Amerikanaca kao mafijaša, uključujući i filmove (npr. Scorseseovi "Dobri momci“) i serije (npr. "The Sopranos"). Sveobuhvatno istraživanje talijansko-američke kulture na filmu, provedeno od 1996. do 2001. godineTalijanskog Instituta u Americi, pokazuje kako su barem 300 filmova, koji sadrže Italo-Amerikance kao mafijaše, direktni potomci „Kuma“, u prosjeku devet godišnje.

https://www.imdb.com/title/tt0068646/

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA