NOGALO

Nogalo, 1995. Ivica Šegvić

U POVODU SVJETSKOG DANA ANIMACIJE – RETROSPEKTIVA RADOVA IVICE ŠEGVIĆA, 80 min.
   Izbor iz serije od 39 dvominutnih animiranih filmova (Nogalo) za djecu, emitiranih u desetak zemalja svijeta.
   Autor, scenarist, animator i redatelj - Ivica Šegvić (1953.-2011.), autor glazbe i zvučnih efekata - Jakša Matošić, produkcija - HRT (1995-2004) i američki koproducenti (2004).
   Kamera – Lučka Pantar; montaža – Ivanka Miletić, Bernarda Fruk; urednice - Maja Filjak, Gordana Mrđen, Vesna Sudar; savjetnik – Joško Marušić; sinkronizacija –AVS Broadcast, Vitamin studio, Urban Jungle, Studio Deva; glazbeni producent špice – Ivica Čović Pipo. Tim suradnika crtača (faziranje i kopiranje) regrutiran je nakon dva tečaja animacije, koje je Ivica s udrugom Radost stvaranja održao u Splitu.
   Na Marušićevu preporuku Hrvatska radiotelevizija je pristala biti producent prvog nastavka Nogala (Glava za kapu), koji je i prikazan na Svjetskom festivalu animiranog filma u Zagrebu 1994. godine. Sam Marušić je bio i supervizor filma, što je Ivici, do tada nepoznatom autoru, doprinijelo „na težini“. Film je ušao u konkurenciju za nagradu i dobio posebno Priznanje i Diplomu. Isti je film predstavljao Hrvatsku na Međunarodnom dječjem festivalu animiranog filma u Chicagu 1995.
   Prvi je Nogalo nastao starom „diznijevskom“ tehnologijom. Sve je crtano rukom, bojano kistom tuševima u boji, a „filmić“ dužine 3 minute traži 5.760 bojanih slika! Jednu po jednu, sigurnom rukom i sa puno pacience i ljubavi. Svi su crteži skupa sa knjigom snimanja poslani u Zagreb, gdje je filmskom kamerom snimana sličica po sličica, a zatim sve to montirano - u pravi film. Tek je onda Ivica mogao vidjeti što je u stvari napravio. Uz početno oduševljenje, bilo je puno nerviranja jer je on kao perfekcionist imao puno zamjerki. Današnja tehnika animacije, gdje se crteži skeniraju i na računaru može odmah provjeriti svaka faza animacije pa je i „popraviti“ ako nešto ne štima, došla je tek poslije, kada je HRT naručila drugi dio serije. Ukupno su snimljena 34 nastavka serija Nogalo, te još 5 nastavaka (ukupno 39) sa američkim koproducentima.

https://www.imdb.com/title/tt0117199/?ref_=fn_al_tt_1

   Ivica Šegvić, autor u svijetu gledanih crtanih filmova "Nogalo", slikar i ilustrator, napustio nas je 2011. godine u svom domu u rodnom Splitu, u 58. godini života. Bio je član Društva hrvatskih filmskih redatelja i dugogodišnji član, a jedno vrijeme i predsjednik Likovnog udruženja Emanuel Vidović. Izlagao je samostalno i grupno i primio niz nagrada i priznanja(Nagrada kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske u Kutini 1985.; Diploma Hrvatskog sabora kulture u Zagrebu 1997. )
   Pamte se njegove lucidne i britke autorske ilustracije na teme iz političkog života, objavljivane u tjedniku Nedjeljna Dalmacija u godinama velikih promjena 1988-1993 (122 autorske ilustracije, od kojih čak 32 naslovnice).
   Autor Nogala, Ivica Šegvić svoje je talente izražavao kroz više vrsta likovnog izričaja. Njegov brat Edo, poznati splitski arhitekt, autor niza knjiga i stripa Bartul, se prisjeća: "Od djetinjstva je „volija crtat“, iskazivao osjećaj za prostorne proporcije i volumene, imao sigurnu i mirnu ruku, oštro oko i bio sklon perfekciji i vicu."
   Znatiželjan, nemirna duha, Ivica je stalno istraživao mogućnosti kreiranja originalnih do tada neviđenih likova. Varirajući oblike glave i noge, u sretnom trenutku inspiracije, došao do originalnog lika - koji ima isti oblik i glave i noge! A oblik tijela mu omogućava hodanje i nogom i glavom! Stvorio je - Nogala! Lika koji „noga“, pogodnog za animiranje.
   Serija je imala veliki uspjeh, epizode su se prikazivale širom svijeta (u Kini, Izraelu, Nizozemskoj, Francuskoj, Švedskoj, Sloveniji, BiH, a kupila ga je i arapska Al Jazeera TV). Nažalost, tromost sustava kakav je javna televizija, unatoč naklonosti i entuzijazmu pojedinaca, nije omogučavala proizvodnju epizoda u tempu i obimu koji im je svjetsko tržište za ovakav format zahtijevalo na sajmovima televizijske robe u Cannesu.
   Ivica je osim na animaciji, svoje talente pokazivao u slikarstvu, ilustracijama te izradom urbanih grafika.
   Slikarstvo Preko 25 godina je bio aktivni član Likovnog udruženja Emanuel Vidović iz Splita. Slike je izlagao na velikom broju zajedničkih izložbi te dobio niz nagrada i priznanja, a neko vrijeme je bio i predsjednik udruge. Dobitnik je Nagrade kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske u Kutini 1985., kao i Diplome Hrvatskog sabora kulture u Zagrebu 1997.
   Ilustracije Političke ilustracije objavljivane su u tjedniku Nedjeljna Dalmacija, redovno od svibnja 1988. do svibnja 1991., u vrijeme velikih promjena u državi. Ukupno su objavljene 122 karikature, od toga 32 na naslovnici.
   Ilustracija knjiga 1999. godine u knjizi Dunje Kalilić "Priče iz čarobnog lonca", uvršteno je 15 Ivičinih ilustracija, a njegova je i naslovnica.
   Urbane grafike Kroz godine realizirao je niz urbanih grafika velikih formata na pročeljima zgrada u  Splitu (auto praonica Auto Line na Lovrinac, crtež za HPT u Sinjskoj ulici, znak SIG-a u Držićevoj ulici, crtež rimske Pitomcije u istoimenom restoranu u Podstrani)
   
   Duhovi iz kamena
   Ipak, za Ivicu su vrhunac njegove likovne aktivnosti sigurno Duhovi iz kamena (Spirits in Stone). Originalnom tehnikom, uzimajući „otisak“ kamena, stvarao je svoje likove. Koncem 2007. godine svoje je Duhove iz kamena izložio u (jugoistočnoj) kuli Dioklecijanove palače. Novine (SD) su zabilježile ovu izložbu, pod naslovom:
   Sveti Duje može biti oblutak
   Šegvić od kamena na papiru može napraviti što god zamisli, “on bilu kartu pretvara u stinu, a stinu u Šjor Franu, Nadalinu ili čak cara Dioklecijana”. Nakon što je plavi junak animiranog filma “Nogalo”, koji je prije desetak godina nastao u kreativnoj radionici splitskog umjetnika Ivice Šegvića obišao gotovo cijeli svijet, prošlog mjeseca u Splitu su predstavljeni novi, simpatični, sasvim drugačiji likovi istog autora. Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi “Spirits in Stone” Šegvić je predstavio 14 kamenih ljudi među kojima su se, uz tipične likove dalmatinskog kraja, poput Šjor Frane, Nadaline, Dalmatinke i Paška, našli čak i Sveti Duje, Car Dioklecijan, pa i jedan zalutali Aztek.
   "Kamen me oduvijek fascinirao. Od osamdesetih godina isprobao sam sve tehnike, od ulja na platnu, preko akvarela do grafike, kako bi njegovu teksturu što bolje prenio na papir. Na kraju sam to najvjernije postigao običnom olovkom sa samo malo dodane boje - ispričao je “tata” “Nogala” i okruglastih kamenih ljudi, ni sam ne znajući točno objasniti što je toliko fascinantno u bijelim oblutcima."
   Međutim, danas kada je svoju tehniku razvio do savršenstva, sa zadovoljstvom može konstatirati kako od kamena može napraviti što god zamisli ili, kako je primijetio njegov brat arhitekt Edo Šegvić, “Ivica je postao pravi alkemičar, on bilu kartu pretvara u stinu”.
   Pred kraj života Ivica je nastojao animirati – fotone.

PONEDJELJAK / 28.10.
20:00 sati

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA