IN MEMORIAM MILENA DRAVIĆ: RONDO

Rondo, 1966.

Rondo, 1966. Zvonimir Berković, 95 min. HR
Scenarij:
Zvonimir Berković
Uloge: Relja Bašić, Milena Dravić, Stevo Žigon, Zvonimir Rogoz, Rudolf Kukić, Boris Festini
   Nakon prvog, slučajnog dolaska, sudac Mladen počinje redovno, svake nedjelje, posjećivati bračni par - umjetnika Feđu i studenticu kemije Nadu - u njihovom potkrovnom stanu u središtu Zagreba. Feđa i Mladen svake nedjelje igraju šah, a Neda je zadužena za 'stvaranje domaće atmosfere'. S vremenom odnos njih troje postaje sve složeniji i počinje, gotovo bez volje njih samih, poprimati značajke ljubavnog trokuta...
   „Rondo“ se isticao za tadašnju jugoslavensku kinematografiju neobično modernim stilom, odnosno po tome što je narativna struktura slijedila istoimenu glazbenu formu. S velikim uspjehom je prikazan na Pulskom festivalu gdje je Relja Bašić dobio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu. Sredinom 1980-ih je uvršten u izbor 20 najboljih jugoslavenskih filmova, a 1999. godine je proglašen jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena.
   Debitantski cjelovečernji igrani film Zvonimira Berkovića najbolje je ostvarenje njegova opusa i jedan od neupitnih klasika hrvatske kinematografije. Suptilno seciranje prijateljsko-erotskih odnosa na fonu glazbene forme ronda čiju strukturu poprima i sam film, izvanredan redateljski tretman prostora u skučenu ambijentu, sjajan vizualno-dizajnerski segment cjeline te odlične glumačke izvedbe temeljne su odlike filma. Na festivalu u Puli Rondo je nagrađen Velikom srebrnom arenom (ex aequo sa „Štićenikom“) za film te Zlatnim arenama za scenarij (ex aequo sa „Do pobjede i dalje“), fotografiju (ex aequo s „Ponedjeljak ili utorak“) i glumca (Relja Bašić, ex aequo sa Antunom Nalisom), također i Srebrnom arenom za glumicu. Na festivalu u Atlanti film je dobio prvu nagradu za scenarij. (www.hrfilm.hr)
   Dok u scenariju filma „H-8“ prikaz sudbina brojnih junaka strukturom podsjeća na fugu, „Rondom“ Berković radikalizira modernističku formu, uklapajući se u tendencije evropskog filma. Ritual monotonog druženja ne pogoduje dinamičnom razvoju dramskih sukoba, no zato motivira nagle, hirovite promjene, opravdane temeljnim nezadovoljstvima: Neda se osjeća inferiornom suprugu, on teško ostvaruje prijateljstva i emocionalne kontakte, Mladen je već dugo u kolotečini samačkog života – hladan u privatnosti koliko i na sudačkom poslu. Stoga dolazi do preljuba, premda ga Mladen ne potiče i premda ni po čemu nije superioran Feđi. Glazbeni oblik ronda (ponavljanje tema) organizira narativni slijed, no važan je i kao tema – likovi vole, slušaju i sviraju Mozartov Rondo, raspravljaju o sličnosti žene i glazbe, a i izlet u jazz u temelju ne mijenja glazbeni ugođaj već tek osnažuje dojam o želji za promjenom zbog koje preljub nastaje. Snimatelj je slijedio ugođaje i osvjetljenje u interijerima slikara Miljenka Stančića, pridonoseći dočaravanju rafinirane, dosadno-tjeskobne svakodnevice. Junacima vrijeme zapravo ne teče, jer se vrte u krugu nalik strukturi ronda, a takvoj atmosferi pogoduju i dulji kadrovi u kojima do izražaja dolaze vrsne glumačke interpretacije. Poslije proglašavan jednim od najboljih hrvatskih filmova uopće, „Rondo“ je već na pulskome festivalu izazvao pozornost, podijelivši Srebrnu arenu za film i žensku ulogu (M. Dravić), a Zlatnu za scenarij i glumu R. Bašića, a nagrađena je i fotografija. S uspjehom je prikazivan u inozemstvu. (Nikica Gilić, HFL)
   Film indikativna naziva, Rondo je redateljski prvijenac Zvonimira Berkovića, jednog od trojice prvaka hrvatskog modernizma 1960-ih (uz Antu Babaju i Vatroslava Mimicu), te rad kojim Berković maestralno demonstrira svoju ljubav prema glazbi koju je savršeno ukomponirao u ideju i strukturu filma. (Luka Resanović, www.fak.hr)

https://www.imdb.com/title/tt0060912/?ref_=fn_al_tt_2

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA