Luxembourg, Luxembourg, 2022. Antonio Lukich, 105 min. UKR
Scenarij: Antonio Lukich
Uloge: Amil Nasirov, Ramil Nasirov, Ljudmila Sačenko, Natalija Gnjitij, Karina Čerčevič, Viktor Drapikovski
   Mnogo je lijepih mjesta za umiranje. Luksemburg nije jedno od njih. Bio on lijep ili ne, vrlo je skupo umrijeti u Luksemburgu. Kad braća blizanci čuju da je njihov dugo odsutni otac bolestan u Luksemburgu, kreću na put kako bi ga posljednji put vidjeli. Hoće li čovjek kojeg će pronaći biti opaki otac kakvog pamte.
   „Luxembourg, Luksemburg“ je humoristični i britki film o očevima i sinovima, prikazan u programu Horizonti u Veneciji i na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. (ZFF)
   „Luksemburg, Luksemburg“ je svakako zabavan film brzog tempa i snažnog ritma u kojem se stapaju humor, drama, sjećanja, apsurdi i različite perspektive koje čine život. U tome se itekako nađe mjesta za citate različitih utjecaja od kojih je najkitnjastiji, iako ne nužno centralan za film, Martin Scorsese i njegovi gangsterski epovi iz devedesetih godina prošlog stoljeća, blago okrenuti na humor, ali ne i parodirani. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
   Iako je film pun luckastog humora, ima osjećaj kamo ide mnogo više nego što bi [njegovi likovi] ikada mogli, možda istražujući zašto odsutnost čini srce još ljepšim, ali neizbježno ostavlja nečije srce punim. (Stephen Saito / Moveable Fest)
   Film ne samo da nam daje pravo da se smijemo tijekom razdoblja patnje i sukoba, nego čini da dijeljenje topline njegovog slatkoćudnog humora izgleda kao vitalan, oživljavajući čin otpora. (Jessica Kiang / Variety)
https://www.imdb.com/title/tt19783714/?ref_=fn_al_tt_1

Priscilla, 2023. Sofia Coppola, 113 min. US/IT
Scenarij: Sofia Coppola prema memoarima „Elvis and Me“  Priscille Presley
Uloge: Caillee Spaeny, Jacob Elordi, Ari Cohen
   Kad tinejdžerica Priscilla Beaulieu upozna Elvisa Presleyja na jednoj zabavi, čovjek koji je već u tom trenutku najveća moguća rock’n’roll superzvijezda, u privatnim trenucima potpuno neočekivano postaje netko drugi: zaljubljen, saveznik u usamljenosti i ranjivi, najbolji prijatelj.
   Kroz Priscilline oči, scenaristica i redateljica Sofia Coppola predstavlja nam do danas neviđenu stranu velikog američkog glazbenog mita kroz odnos Elvisa i Priscille te njihov turbulentan brak, od njemačke vojne baze do Gracelanda, njegovog imanja iz snova u ovom duboko dirljivom i zanosno detaljnom portretu o ljubavi, fantaziji i slavi. „Priscilla“ je premijerno prikazana na 80. Venecijanskom filmskom festivalu.
   Sofia Coppola nježno, ali bistro gleda na često otrovnu mješavinu prve ljubavi i slave. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Srcedrapajuće putovanje u mračno srce slavnih i Sofijin najbolji film još od „Izgubljenih u prijevodu“. (Marlow Stern / Rolling Stone)
   Sofijino filmsko stvaralaštvo ima toliko odvažnosti, rizika i strogosti. Neka vas ne zavara prividna mekoća njene vizije ili nježnost njezina pogleda, Sofija jednostavno režira da bi pokazala oštrinu. (redateljica Jane Campion)
   Coppola pronalazi način da to ispriča bez senzacionalizma ili otvorenog osuđivanja. (Mark Kermode / Kermode i Mayo's Take)
   Kao Priscilla, Cailee Spaeny bez napora prelazi svoje putovanje od adolescencije razrogačenih očiju do razočarane mlade žene. (Sandra Hall / Sydney Morning Herald)
https://www.imdb.com/title/tt22041854/?ref_=fn_al_tt_1

Luxembourg, Luxembourg, 2022. Antonio Lukich, 105 min. UKR
Scenarij: Antonio Lukich
Uloge: Amil Nasirov, Ramil Nasirov, Ljudmila Sačenko, Natalija Gnjitij, Karina Čerčevič, Viktor Drapikovski
   Mnogo je lijepih mjesta za umiranje. Luksemburg nije jedno od njih. Bio on lijep ili ne, vrlo je skupo umrijeti u Luksemburgu. Kad braća blizanci čuju da je njihov dugo odsutni otac bolestan u Luksemburgu, kreću na put kako bi ga posljednji put vidjeli. Hoće li čovjek kojeg će pronaći biti opaki otac kakvog pamte.
   „Luxembourg, Luksemburg“ je humoristični i britki film o očevima i sinovima, prikazan u programu Horizonti u Veneciji i na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. (ZFF)
   „Luksemburg, Luksemburg“ je svakako zabavan film brzog tempa i snažnog ritma u kojem se stapaju humor, drama, sjećanja, apsurdi i različite perspektive koje čine život. U tome se itekako nađe mjesta za citate različitih utjecaja od kojih je najkitnjastiji, iako ne nužno centralan za film, Martin Scorsese i njegovi gangsterski epovi iz devedesetih godina prošlog stoljeća, blago okrenuti na humor, ali ne i parodirani. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
   Iako je film pun luckastog humora, ima osjećaj kamo ide mnogo više nego što bi [njegovi likovi] ikada mogli, možda istražujući zašto odsutnost čini srce još ljepšim, ali neizbježno ostavlja nečije srce punim. (Stephen Saito / Moveable Fest)
   Film ne samo da nam daje pravo da se smijemo tijekom razdoblja patnje i sukoba, nego čini da dijeljenje topline njegovog slatkoćudnog humora izgleda kao vitalan, oživljavajući čin otpora. (Jessica Kiang / Variety)
https://www.imdb.com/title/tt19783714/?ref_=fn_al_tt_1

Back to Black (Amy Winehouse biopic), 2024. Sam Taylor-Johnson, 122 min. UK/FR/US
Scenarij: Matt Greenhalgh
Uloge: Marisa Abela, Jack O'Connell, Edi Marsan, Lesley Manville
   Biografska drama koja se temelji na životu britanske kantautorice Amy Winehouse. Amy je preminula u 27 godini, i time se priključila „zloglasnom klubu 27“, koju čine prerano preminuli rock velikani (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Curt Cobain…).  Nakon prerane smrti 2011. nekoliko je redatelja pokušalo razviti biografske projekte, ali nitko od njih nije napredovao. Jedini film koji je prešao fazu razvoja bio je izvrsni dokumentarni film „Amy“, koji je 2016. osvojio Oscara za najbolji dokumentarac. Scenarija se naposlijetku prihvatio Matt Greenhalgh, bivši kritičar te scenarist za TV serije. Greenhalghov filmski debi kao scenarista bio je biografski film o frontmenu Joy Division Ianu Curtisu, film „Control“ iz 2007. Napisao je scenarij i za film  „Nowhere Boy“ iz 2009., o mladom Johnu Lennonu.
   Priča o ranom usponu Amy Winehouse do slave od njezinih ranih dana u Camdenu do stvaranja njezinog revolucionarnog albuma „Back to Black“ koji je Winehouse katapultirao do svjetske slave. Ispričan kroz Amyne oči i inspiriran njezinim duboko osobnim tekstovima, film istražuje i obuhvaća mnoge slojeve legendarne umjetnice i burne ljubavne priče s Blakeom Fielderom-Civilom, Amynog muža od 2007. do 2009.
   „Back to Black“ uključuje mnoge pjesme Amy Winehouse, s Abelinim vokalom kroz cijeli film. Nick Cave i Warren Ellis su napisali muziku za film.
https://www.imdb.com/title/tt21261712/?ref_=fn_al_tt_1

Priscilla, 2023. Sofia Coppola, 113 min. US/IT
Scenarij: Sofia Coppola prema memoarima „Elvis and Me“  Priscille Presley
Uloge: Caillee Spaeny, Jacob Elordi, Ari Cohen
   Kad tinejdžerica Priscilla Beaulieu upozna Elvisa Presleyja na jednoj zabavi, čovjek koji je već u tom trenutku najveća moguća rock’n’roll superzvijezda, u privatnim trenucima potpuno neočekivano postaje netko drugi: zaljubljen, saveznik u usamljenosti i ranjivi, najbolji prijatelj.
   Kroz Priscilline oči, scenaristica i redateljica Sofia Coppola predstavlja nam do danas neviđenu stranu velikog američkog glazbenog mita kroz odnos Elvisa i Priscille te njihov turbulentan brak, od njemačke vojne baze do Gracelanda, njegovog imanja iz snova u ovom duboko dirljivom i zanosno detaljnom portretu o ljubavi, fantaziji i slavi. „Priscilla“ je premijerno prikazana na 80. Venecijanskom filmskom festivalu.
   Sofia Coppola nježno, ali bistro gleda na često otrovnu mješavinu prve ljubavi i slave. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Srcedrapajuće putovanje u mračno srce slavnih i Sofijin najbolji film još od „Izgubljenih u prijevodu“. (Marlow Stern / Rolling Stone)
   Sofijino filmsko stvaralaštvo ima toliko odvažnosti, rizika i strogosti. Neka vas ne zavara prividna mekoća njene vizije ili nježnost njezina pogleda, Sofija jednostavno režira da bi pokazala oštrinu. (redateljica Jane Campion)
   Coppola pronalazi način da to ispriča bez senzacionalizma ili otvorenog osuđivanja. (Mark Kermode / Kermode i Mayo's Take)
   Kao Priscilla, Cailee Spaeny bez napora prelazi svoje putovanje od adolescencije razrogačenih očiju do razočarane mlade žene. (Sandra Hall / Sydney Morning Herald)
https://www.imdb.com/title/tt22041854/?ref_=fn_al_tt_1

FILM I GRAD: gost Ronald Panza
I racconti di Canterbury / The Canterbury Tales, 1972. Pier Paolo Passolini, 111 min. IT
Scenarij: Pier Paolo Passolini prema istoimenom djelu Geoffreya Chaucera
Uloge: Hugh Griffith, Laura Betti, Ninetto Davoli, Franco Citti, Josephine Chaplin. Alan Webb, Pier Paolo Pasolini
   U srednjovjekovnoj Engleskoj tijekom 14. stoljeća skupina hodočasnika putuje u svetište u Canterburyju. Među njima je i pisac Geoffrey Chaucer, koji bilježi priče koje tijekom putovanja pripovijedaju hodočasnici. Njihove pripovijesti variraju od satiričnog preko fantastičnog i grotesknog do duhovitog sadržaja…
   Zlatni medvjed za najbolji film na Berlinskom filmskom festivalu 1972. godine.
   Izuzetno maštovit film pun vesele blasfemije, uokviren prikazom samoga autora Chaucera: od priče o plemiću koji oslijepi kada oženi puno mlađu i promiskuitetnu ženu do priče o putu u pakao koji je naseljen fratrima i demonima u jednoj od najskandaloznijih filmskih sekvencija u povijesti. (ZFF)
   Riječ je o jednom od Pasolinijevih najznačajnijih i najuspjelijih filmova, djelo u kojem eksplicitno prepričavajući Chaucerov predložak odlazi u smjeru razuzdanog ekspresionizma, i koje se može interpretirati i kao kritika krutih općeprihvaćenih pogleda na seksualnost i seksualnih normi podjednako u Chaucerovo kao i u Pasolinijevo vrijeme. (HFS)
   Za razliku od Italije iz Pasolinijeva „Dekamerona“, Engleska iz „Canterburyjskih priča“ mnogo je oštrija u odnosu prema porocima svih vrsta. (Leo Goldsmith / notcoming.com)
https://www.imdb.com/title/tt0067647/?ref_=fn_al_tt_1